Život u najbombardovanijem kvartu Kijeva podsjeća na Černobilj

Na trgu Lukjanivska, u najbombardovanijem kvartu Kijeva, bijela slova na "Mekdonaldsu" istopila su se od požara tokom posljednjeg velikog napada 24. maja. Ipak, restoran je pun gostiju sve dok se ne oglasi vazdušna uzbuna, pa se svi spuštaju u metro stanicu da potraže zaklon.

Ovaj "Mekdonalds" je ove godine oštećen tri puta, a stanovnici kažu da je logo postao "simbol otpora". Područje oko trga i širi Ševčenkivski rejon posebno je pogođeno čestim vazdušnim napadima u posljednje četiri godine.

Situacija se posljednjih mjeseci pogoršala, a kvart izgleda kao da je bliže liniji fronta. Preko puta ulaza u metro nalazi se razrušena fabrika "Artem", nekadašnja fabrika oružja, sada djelimično prekrivena muralom.

Civilni objekti su takođe pogođeni: staklena kula je bez mnogih prozora, dva automobila su izgorjela, a ulazni hol metroa zakovan je daskama nakon pet udara.

Većina aktivnosti u kvartu sada se odvija na malom broju tezgi sa cvijećem i povrćem na pijaci ispod jedne od razorenih zgrada.

Anastasija Primak, 23-godišnja menadžerka, kaže: "Preselila sam se u Kijev iz Nikopolja zbog stalnog bombardovanja. Sada smo posljednjih mjeseci imali masovna bombardovanja ovdje."

Prvi napad dronom na obližnju stambenu zgradu bio je 28. aprila. Anastasija dodaje: "Dijagnostikovan mi je težak anksiozni poremećaj. Stalno osjećam anksioznost, čak i bez razloga, i imam napade panike."

Opisuje prizore razorenih zgrada i kaže: "Prijateljima kažem da izgleda kao Černobilj. Ovdje postaje sve opasnije. Spavam sklupčana kao embrion jer se plašim da će pogoditi dron ili raketa. Želim da poginem odjednom. Ne želim da izgubim neki ekstremitet."

U intenzivnom vazdušnom ratu između Rusije i Ukrajine, ovaj kvart pokazuje pravac sukoba. Zvaničnici Kremlja i predsjednik Putin najavili su snažnije i "sistematske" napade na ukrajinska urbana područja.

Predsjednik Ukrajine Zelenski traži dodatne presretače raketa i jačanje protivvazdušne odbrane, upozoravajući lidere Velike Britanije, Francuske i Njemačke na "hitnu potrebu".

Faina Poliščuk, prodavačica sa tezge, kaže: "Opasno je. Poslije posljednjeg masovnog udara u maju, većina mojih kolega plakala je i nije željela da se vrati. Ali od ovoga živim."

Ona je vidjela posljednji udar sa prozora svog stana: "Cijela zgrada se tresla. Otišla sam u sklonište, gdje mi je jedan mladić pokazao na telefonu šta se dešava. Rekao je da sve gori."

Faina ističe: "Ne plašim se", ali dodaje: "Ako se pogorša, otići ću u Vinicu, svoj rodni grad."