Politika
Zašto se ne sankcioniše Andrija Mandić zbog zastava u kabinetu
Dok se Dodo Ivanaj priveden zbog skrnavljenja državne zastave, Andrija Mandić u svom kabinetu drži zastave susjednih država, što nije zakonski dozvoljeno, ali nije sankcionisan. Ovo pokazuje nejednakost u primjeni zakona i političke manipulacije u Crnoj Gori.

Nedavno je privođenje Dode Ivanaja zbog skrnavljenja državne zastave predstavljeno kao primjer vladavine prava. Međutim, osnovni princip vladavine prava jeste da zakon mora biti jednak za sve, uključujući i najviše državne funkcionere. U kabinetu aktuelnog predsjednika Skupštine Crne Gore, Andrije Mandića, nalazi se zastava koja nije definisana Ustavom ili Zakonom o državnim simbolima Crne Gore, već je to ustavno definisana narodna zastava Republike Srbije ili zvanična zastava manjeg entiteta Bosne i Hercegovine.
Postavlja se pitanje da li je Ustavom i zakonima dozvoljeno da predsjednik Skupštine drži zastave susjednih država u svom kabinetu. Odgovor je da je to dozvoljeno taman koliko i Dodi Ivanaju da skrnavi državnu zastavu. Mandić nije gazio po zastavi, ali ju je skinuo s mjesta gdje je dostojanstveno stajala, u holu i Bijelom salonu. Za razliku od Ivanaja, Mandić nije pozvan na odgovornost niti sankcionisan zbog kršenja zakona.
Ova situacija ilustrira nepravdu u kojoj zakoni nisu jednaki za sve, a "četničke vojvode zajedno s četničkim spomenicima zaštićeni su kao bijeli medvjedi". U javnom diskursu Andrija Mandić se brzo transformisao iz prijetnje po stabilnost društva u "konstruktivnog" političara, iako za to nema osnova.
Takođe, ostaje nerazjašnjeno pitanje da li Mandić ima nezakonito dvojno državljanstvo, što bi predstavljalo skandal jer bi značilo da na jednoj od najvažnijih državnih funkcija u Crnoj Gori sjedi vojni obveznik države koja nije članica NATO-a i ima neprijateljski stav prema njoj.
Dok se državni organi Srbije ne očituju, teško je povjerovati u Mandićevu političku transformaciju. Njegova politika podsjeća na taktičko balansiranje kakvo praktikuju Milorad Dodik i Aleksandar Vučić, koji se predstavljaju kao partneri Zapadu, ali mijenjaju samo formu, a ne suštinu svoje politike.
Mandić koristi geostrateška preslaganja za novo pozicioniranje, dok DNP igra ulogu strašila, a on gradi imidž predvodnika državnog udara sa "zakopanim oružjem" koje čeka pravi trenutak za upotrebu. Iako je Vučić još formalno na vlasti, Mandić mu služi kao što je ranije služio Miloševiću, Koštunici i Tadiću.
Umjesto da se oslanjamo na EU ili vjerujemo da se neofašisti mogu promijeniti, potrebno je da Crna Gora postane članica EU i da se ukazuje na pogubne namjere poput Mandićevih. "Da bismo opstali kao građansko društvo i ušli u EU ova vlada mora opstati, ali ova politička većina mora otići s vlasti."