Zakoni o ANB i policiji, kao temelj koalicije PES i DCG ili promjene Ustava, kao uslov ulaska u EU

U toku je komplikovana i strateški iznijansirana kampanja kojom se parlamentarna demokratska opozicija, uprkos dokazanoj kooperativnosti, želi predstaviti kao kočničar evropskih integracija. Gle čuda, radi se o onim političkim subjektima koji su na tim vrijednostima kreirali svoja programska utemeljenja i nesumnjivo ispisali istoriju, ali i budućnost euro-atlantskog i evropskog integralizma države Crne Gore.

Dakle, u toku je gruba zamjena teza kojom se – vrlo je važno naglasiti – izvorno evropski i građanski orijentisana opozicija želi optužiti za partijsku uskogrudost i krute partikularne interese, jer navodno narušava prijeko potrebno jedinstvo na koje se mora osloniti naš evropski trenutak. Zato – bože mi pomozi – kao da će ubrzo smak svijeta, treba pod noge baciti sve principe, dobro zažmuriti i, uprkos zdravom rasuđivanju, bespogovorno prihvatiti da je i druga strana, dakle aktuelna vlast izrasla na srpsko-ruskim interesima velikodržavlja i autoritarnosti, bezuslovno smogla snage da odbaci te programske terete i naprasno se predala evropskim vrijednostima. Koga ovo podsjeća na pijačnu „utakmicu“ gdje nas vješti trgovac ubjeđuje kako je to jedinstvena prilika da se kupi neka potrepština, sam je kriv što je otvorio oči i ne dozvoljava nikome da se poigrava sa njegovom elementarnom inteligencijom. Jer momentum je, jado moj... Sad ili nikad... Buy or die.

Nakon ponuđene opozicione Platforme, na koju se još uvijek ne osvrće aktuelna vlast, lako je povjerovati kako se svjesno zanemaruje koliko je suštinski jednostavan i ostvariv uslov potreban za realizaciju neophodnih ustavnih promjena, koje su, po definiciji, najkomplikovanija forma promjene regulative. Samim tim još je uočljivija težnja da se „jaše“ na političkoj (zlo)upotrebi integrativnih procesa i eventualnih zastoja koji se – ko to želi da vidi – providno prebacuju na demokratsku, proevropsku opoziciju kreiranu nakon avgustovske, kleronacionalističke, litijaške pobjede, a može joj se u bespoštednim političkim obračunima „prišiti“ sve, osim da nije nastala i do danas ostala bezuslovni sljedbenik temeljnih evropskih vrijednosti. Ima li ikoga ko ne zna da je proceduralno neuporedivo jednostavnije pasivizirati nakaradne zakone o unutrašnjim poslovima i ANB, koje je i EU administracija prepoznala kao problematične – nego promijeniti Ustav Crne Gore.

Pa što se onda čeka i zašto! Siguran sam da je i laiku, ali i najostrašćenijem partijskom vojniku, više nego jasno da se – kada bi to Demokrate (koje to nijesu) i PES htjeli – vrlo jednostavno mogu promijeniti sporni članovi bezbjednosnih zakona, koji – još jednom – nijesu sa EU spiska. Ili možda zaustaviti – odložiti njihova primjena za vrijeme nakon izbora, eventualno članstva u EU... Dakle, da ne bi bilo zabune, ovo je prvo što mi pada na pamet, a ko zna koliko je sličnih i boljih rješenja kojima bi se ostvarilo parlamentarno jedinstvo, a njima raspolaže pravna struka.

Volio bih da neko objasni zašto se nije izvršio sličan pritisak – makar nalik na ovaj koji sada trpi opozicija – pa da se ta jednostavna procedura sprovede i izbjegne komplikacija oko ostvarenja parlamentarne većine za neophodne promjene ustavnih rješenja.

Ako već tražimo razloge, a izostaju objašnjenja (ukoliko se pod time ne podrazumijevaju zle nebuloze dvojca Bogdanović-Leković), lako ćemo ih prepoznati u predizbornim partijskim interesima PES-a i Demokrata koji to nijesu, objedinjenih činjenicom da prostom koalicionom trgovinom gospodare najvažnijim segmentima bezbjednosnog sektora. Zato je teško očekivati da će samoinicijativno promijeniti odredbe kada im one otvaraju širok koridor zloupotreba koje ozakonjuje ovakva regulativa. Ovom prilikom nećemo „načinjati“ mogućnost njihovog predizbornog koaliranja, izazvanog sada već značajnim jačanjem opozicije, što dodatno može osvijetliti ovako tvrd odnos prema zakonima o ANB i unutrašnjim poslovima. Sve je to veoma daleko od evropskih vrijednosti u koje se zaklinju, dok besprizornim narativima na sve načine pokušavaju da kriminalizuju političke protivnike, vršeći antidemokratski pritisak na javni prostor, ali, što je mnogo teže, i na pravosudni sistem koji nije imun na diktate vlasti ni u mnogo demokratskijim društvima od ovog našeg.

Dakle, ako se zaštita evropskih principa opozicije ne vidi kao opšti interes, kako onda posmatrati, osim kao partikularni, uskopartijski egoizam, tvrdoglavo podvaljivanje zastrašujućih rješenja iz spornih zakona koji – ajmo još jednom – nijesu iz EU agende, već su donešeni da bi bili temelj izborne platforme kojoj je nadgradnja oslonjena na skorojevićko i, blago rečeno, neiskreno „mahanje“ svim mogućim integracionim promo-alatima.

Izvolite gospodo iz vlasti – dokažite da su vam evropske vrijednosti važnije od izborne pripreme terena i ne tražite od demokratske opozicije da se samoukine, gazeći svoje temeljne principe. Nije sporno da u politici njegovo visočanstvo interes nosi krunu. Znaju to veoma dobro i visoki činovnici EU koji takođe učestvuju u ovoj surovoj političkoj utakmici. Ipak, ako se u ovu vječitu igru unese previše ličnog, neizostavno trpe univerzalne vrijednosti, a nije teško uočiti kako smo u ovom trenutku pod više nego problematičnom presijom da tu „igru“ moramo prihvatiti kao državni interes.

A tako je lako doći do cilja, ako ne robujemo nedovoljno objašnjivim, a striktnim rokovima i ostalim formalnostima koje grubo obezvređuju značaj onoga što rješavamo u vremenu kada se ispisuje evropska budućnost Crne Gore. Može li se dati šansa produženim procedurama i u toku avgusta ako bude potrebno razgovarati o Platformi opozicije i ostalim spornim pitanjima, te tako otvoriti vrata kompromisu, u kojem niko neće biti žrtva pogaženih principa. Ili je možda nekome važnije isprovocirati opoziciju da zbog bojkota njihove pružene ruke odbaci mogućnost ustavnih promjena i tako se dodatno učvrsti predizborna platforma aktuelne vlasti u kojoj bi se neistinito manipulisalo opozicionom krivicom za potencijalne EU zastoje.

Zašto se zbog očiglednih političkih ciljeva dozvoljava poigravanje sa budućnošću naših građana, manipulišući preteškim i komplikovanim procedurama koje su samo takve jer se nije u stanju realizovati red poteza koji ovu važnu stvar rješava dobronamjerno i lako. Zar je tako teško, najjednostavnije rečeno, povući ili promijeniti sporna zakonska rješenja, a onda bez problema i jednoglasno izglasati ustavne promjene. I eto jedinstva. Konačno, tako je jedino i pravedno.

Zato radni avgust gospodo poslanici i ostali koji brinu o rokovima, ako nam je svima interes da ovo riješimo. Neće se raspasti Evropska unija zbog malog i opravdanog prolongiranja očekivanih odluka.

Ili smo to ipak na onoj piljari gdje te prodavac lukavo ubjeđuje da kupiš preskupu robu jer takvu više nećeš naći. No, on se makar ne kune u više ciljeve.

Najnovije vijesti u vašem džepu!