Vujanović: Crna Gora je vječna, ali rizici za samostalnost državne politike postoje

Prvi predsjednik nezavisne Crne Gore nakon obnove državnosti 2006. godine, Filip Vujanović, u intervjuu za Portal ETV poručuje da je Crna Gora donijela istorijski ispravnu odluku o nezavisnosti, koja je trajna i neupitna. Ipak, upozorava da postoje rizici po samostalnost vođenja državne politike.

"Siguran sam u vječnost Crne Gore. Ubijeđen sam da njena nezavisnost nikada neće biti ugrožena, ali nijesmo se zaštitili od rizika ugrožavanja njene samostalnosti u vođenju državne politike", kaže Vujanović.

On podsjeća da je odluka o obnovi nezavisnosti bila izraz poštovanja istorije i odgovornosti prema budućnosti Crne Gore. Nakon raspada bivše Jugoslavije, Crna Gora je referendumom 1992. godine odlučila da ostane u zajedničkoj državi sa Srbijom, uvažavajući regionalni bezbjednosni kontekst.

Vujanović objašnjava da su ponuđeni različiti modeli državne zajednice sa Srbijom, uključujući i Savez nezavisnih država, ali da su ti prijedlozi odbijeni, što je dovelo do priprema za obnovu nezavisnosti. Beogradski sporazum iz 2002. godine garantovao je referendum i međunarodno priznanje nezavisnosti Crne Gore.

Na pitanje da li bi nešto mijenjao u svom djelovanju, Vujanović odgovara: "Ne bih promijenio ništa, jer smo postupali sa maksimalnim strpljenjem i postepenošću, uvažavajući sve okolnosti."

Govoreći o prijetnjama za državu, on navodi da su emocije bliskosti sa Srbijom dovele do rizika ugrožavanja samostalnosti u vođenju državne politike. "Ne poštujemo iskustva iz istorije, stavljamo emociju iznad racionalnog i korisnog i ne prevazilazimo mane balkanskog mentaliteta."

Vujanović je uvjeren da će Crna Gora uspjeti da ostvari punopravno članstvo u Evropskoj uniji. "Crna Gora će biti članica Evropske unije – i biće prva naredna članica nakon juna 2013. godine, kada je Hrvatska primljena u Evropsku uniju."

Osvrćući se na borbu protiv zloupotreba, ističe da država mora odlučno i neselektivno sprečavati zloupotrebe, ali uz poštovanje prezumpcije nevinosti i bez javnog ponižavanja osumnjičenih. "Svako javno eksponiranje i ponižavanje potencijalnih izvršilaca zloupotreba ugrožava ozbiljnost i odgovornost države."

Na kraju, Vujanović naglašava da granica između borbe protiv korupcije i selektivne pravde leži u pravilnoj i neselektivnoj primjeni zakona, te da sud mora biti sud zakona, a ne sud potrebe, izvan uticaja javnog mnjenja.