Vučićevo obraćanje Crnoj Gori: Katil-plačko i resantiman u političkom tonu

Aleksandar Vučić ovih dana doživljava težak period. Crna Gora obilježava dvadeset godina nezavisnosti, približava se članstvu u Evropskoj uniji i već je dio NATO saveza, dok se istovremeno udaljava od uticaja velikosrpskih politika koje je Vučić dugo zagovarao. Uprkos velikim ulaganjima u pokušaj da Crnu Goru pretvori u "Srpsku Spartu" i dio "Srpskog svijeta", njegovi planovi nisu uspjeli.

Vučićeve posljednje izjave prema Crnoj Gori odražavaju klasični pasivno-agresivni stav, koji se na engleskom naziva "crybully" – teško prevodiv izraz koji označava osobu koja maltretira druge, ali se istovremeno predstavlja kao žrtva. U crnogorskom kontekstu, ovaj pojam je prevođen kao "katil-plačko".

Takva osoba prvo se žali na povrijeđena osjećanja i nepravdu, a zatim koristi lažnu ranjivost da manipuliše drugima i izbjegne odgovornost. Vučić, kao i drugi srpski nacionalisti prije njega, primjenjuje isti obrazac: prvo se predstavljaju kao žrtve, a zatim kreću u osvetu i nasilje.

Njegovo najnovije obraćanje Crnoj Gori podsjeća na narodnjačku žalopojku, sa naslovom "Izvinite što smo vas voleli više nego vi nas", što odražava specifično duševno stanje. Vučić se u svom govoru ponaša kao da je on jedini koji je volio Crnu Goru, dok je ona navodno njega napustila bez razloga, uprkos njegovom nasilju i zlostavljanju.

Ovaj ton podsjeća na scene iz kafane gdje antijunak pijan i očajan pjeva pesme pune resantimana, ogorčenosti i samosažaljenja. Tekstovi koje Vučić citira ili kojima se može poistovjetiti, govore o patnji, izdaji i nepravdi, ali bez konkretnih detalja o uzrocima sukoba ili razlaza.

Takav pristup je karakterističan za nacionalistički resantiman, gdje se osjećaj ugroženosti i opljačkanosti koristi kao opravdanje za nasilje i agresiju. Subjekt resantimana nikada ne preuzima odgovornost za svoje postupke, već se uvijek predstavlja kao nevina žrtva.

U ovom kontekstu, Vučićeve izjave i pjesme koje ih prate odražavaju duboku frustraciju i očaj, ali i nastavak politike zasnovane na manipulaciji osjećanjima i lažnoj žrtvi. Za razliku od zrelih i promišljenih pristupa pomirenju i razumijevanju, koje su izražavali umjetnici poput Arsena Dedića, Vučićev govor ostaje zarobljen u obrascima nacionalističke patnje i agresije.

Ovakav način izražavanja i političkog djelovanja ne doprinosi pomirenju, već produbljuje podjele i tenzije u regionu.