Vrhovni sud odbacio zahtjev VDT-a za zaštitu zakonitosti u predmetu „Telekom“

Vrhovni sud Crne Gore odbacio je kao nedozvoljen zahtjev za zaštitu zakonitosti Vrhovnog državnog tužilaštva u predmetu poznatom kao “Telekom”. Zahtjev je tražio preispitivanje odluke Vijeća Višeg suda u Podgorici protiv osumnjičenih Mila Đukanovića, Ane Đukanović, Veselina Barovića, Olega Obradovića, Damjana Hoste i Tomaša Marvaia.

„Sud je zauzeo jasan stav da u konkretnom slučaju krivični postupak formalno nije ni započet, zbog čega nije bilo zakonskih uslova za podnošenje zahtjeva za zaštitu zakonitosti kao vanrednog pravnog lijeka“, navodi se u saopštenju.

Odluka Vijeća Višeg suda nema karakter konačne odluke o krivičnoj odgovornosti, već predstavlja procesnu odluku kojom je omogućeno sprovođenje određenih dokaznih radnji i vraćanje predmeta sudiji za istragu na ponovno odlučivanje.

Vrhovni sud objašnjava da zahtjev za zaštitu zakonitosti nije sredstvo za ponovno vođenje postupka niti „treći stepen suđenja“, već vanredni pravni lijek koji se koristi isključivo protiv pravosnažnih sudskih odluka. „Taj institut ne može služiti kao zamjena za žalbu niti kao mehanizam za kontrolu svake pojedinačne procesne odluke tokom izviđaja i istrage“, ističu iz suda.

U rješenju se navodi da bi prihvatanje stava Vrhovnog državnog tužilaštva značilo pretvaranje zahtjeva za zaštitu zakonitosti u sredstvo kontrole svih izviđajnih i istražnih radnji, što „nije cilj niti smisao“ ovog vanrednog pravnog lijeka.

Sud je ocijenio da odluke i radnje u fazi izviđaja nemaju karakter pravosnažnog meritornog odlučivanja o krivičnoj stvari, jer se u toj fazi ne odlučuje konačno o krivičnoj odgovornosti bilo kog lica.

Razmatrani su i navodi Vrhovnog državnog tužilaštva o zastarjelosti krivičnog gonjenja i ovlašćenjima Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa Crne Gore, ali je zaključeno da o tim pitanjima nije moguće odlučivati kroz zahtjev za zaštitu zakonitosti u trenutnoj fazi predmeta.

Posebno je naglašeno da Vrhovno državno tužilaštvo nema procesni interes za podnošenje ovog zahtjeva. Sud podsjeća da je Specijalno državno tužilaštvo prethodno odbacilo krivičnu prijavu, nakon čega je funkcija gonjenja prešla na oštećenog kao supsidijarnog tužioca, odnosno Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa Crne Gore.

Vrhovni sud konstatuje da bi sprovođenje dokaznih radnji, kojima se sada protivi Vrhovno državno tužilaštvo, moglo omogućiti tužilaštvu da ponovo preuzme gonjenje u predmetu.

Sud se pozvao i na praksu Evropskog suda za ljudska prava, navodeći da se pravičnost postupka cijeni kao cjelina, te da eventualni nedostaci u ranim fazama postupka mogu biti otklonjeni kasnije tokom postupka.

Zaključeno je da odbacivanje zahtjeva ne predstavlja povredu prava na pravično suđenje niti prava na djelotvorni pravni lijek.

Vrhovni sud je naveo da je isti pravni stav već zauzimao i u ranijim predmetima, naglašavajući kontinuitet sudske prakse o nedozvoljenosti zahtjeva za zaštitu zakonitosti protiv procesnih odluka koje nemaju karakter konačnog odlučivanja.

Iz svih navedenih razloga, Vrhovni sud Crne Gore odbacio je zahtjev Vrhovnog državnog tužilaštva kao nedozvoljen.