Vitomirović: Turisti pamte kako sistem odgovara na krizu, a klimatske promjene donose nove izazove

U turizmu se ne prodaju samo more i smještaj - prodaju se sigurnost, povjerenje i kvalitet usluge. Tome danas moramo dodati i povjerenje da destinacija zna šta da uradi kada se dogodi nešto neplanirano.

Klimatske promjene sve više pogađaju pored turizma i infrastrukturu, zdravstvo i ekonomiju, a cijena neprilagođavanja mogla bi biti visoka.

Da bi valjano odgovorila na klimatske promjene, Crna Gora mora povezati zaštitu zdravlja, infrastrukture, prirode i ekonomije, poručuje u intervjuu pregovarač sa Evropskom unijom i šef Radne grupe za poglavlje 27, državni sekretar u Ministarstvu ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera Nenad Vitomirović.

On je upozorio da građani, ali i turisti, više neće ocjenjivati samo da li se vremenska nepogoda dogodila, već i kako je sistem na nju odgovorio.

“To je možda i najvažnija promjena koju moramo razumjeti”, naglasio je Vitomirović.

Crna Gora raspolaže statističkim i sektorskim podacima koji mogu poslužiti za procjenu posljedica ekstremnih vremenskih događaja, ali još nema jedinstvenu međuinstitucionalnu metodologiju i objedinjenu bazu za sistematski obračun ukupne direktne i posredne ekonomske štete.

“Danas se uglavnom evidentiraju neposredne posljedice - uništena imovina, šume, zasadi i troškovi intervencija. To nije dovoljno za izračunavanje stvarne ekonomske cijene događaja. Potpun obračun morao bi obuhvatiti uništenu imovinu, poljoprivredne zasade, šume i izgubljene ekosistemske usluge, troškove angažovanja vatrogasaca, mehanizacije i vazduhoplova, obnovu infrastrukture, posljedice po zdravlje i kvalitet vazduha, kao i gubitke u turizmu zbog otkazivanja rezervacija, ranijih odlazaka, prekida saobraćaja i reputacione štete”, kazao je Vitomirović.

Prema njegovim riječima, u obračun bi trebalo uključiti i izgubljene radne dane, smanjenu produktivnost, pritisak na javne finansije i zahtjeve prema osiguravajućim društvima.

“Problem nije samo u nedostatku pojedinih podataka, već i u tome što su postojeći podaci raspoređeni u različitim institucijama, izrađeni prema različitim metodologijama i nijesu povezani u sistem koji omogućava pouzdan nacionalni obračun. Bez takvog sistema možemo znati koliko je hektara izgorjelo ili koliko je objekata oštećeno, ali ne i koliko je događaj zaista koštao crnogorsku ekonomiju”, ocijenio je Vitomirović.

Toplotni talasi, dugotrajne suše, nizak vodostaj rijeka i sve intenzivniji požari više nijesu izuzetak ni u Evropi ni u Crnoj Gori. Vitomirović ističe da su suše, požari, poplave i ekstremne padavine postojali i ranije, ali se mijenjaju njihova vjerovatnoća, učestalost, trajanje i intenzitet, kao i broj ljudi, infrastrukture i ekonomskih aktivnosti izloženih njihovim posljedicama.

“Dugoročno zagrijavanje povećava vjerovatnoću pojedinih ekstrema i može ih učiniti intenzivnijim, dugotrajnijim ili češćim. Bez obzira na to da li je konkretan događaj posljedica dugoročnog klimatskog trenda ili vremenska nepogoda kakva se dešavala i ranije, posljedice po društvo i ekonomiju mogu biti ozbiljne”, kaže Vitomirović.

Najveći klimatski rizik u Crnoj Gori predstavlja kombinacija ekstremnih temperatura, požara, nestašice vode i poplava. Rizici se razlikuju po područjima: primorje je izloženo visokim temperaturama i požarima, centralni dio zemlje suočava se sa urbanim zagrijavanjem i poplavama, dok su sjever i planinska područja dodatno izloženi bujicama, klizištima i promjenama snježnog režima.

Što se spremnosti tiče, Vitomirović navodi da Crna Gora ima institucije, strateške i sektorske dokumente, sisteme ranog upozoravanja i iskustvo u reagovanju na vanredne situacije, ali da je potrebno dalje jačati kapacitete i pripremiti se za veći intenzitet i trajanje rizika.

Crna Gora mora povezati zaštitu zdravlja, infrastrukture, prirode i ekonomije kroz planove zaštite od vrućina, sisteme ranog upozoravanja, prilagođeno radno vrijeme, jačanje vatrogasnih kapaciteta, sigurnije vodosnabdijevanje, zaštitu elektroenergetske mreže, obnovu šuma i izgradnju zelene i plave infrastrukture.

Opštine bi trebalo da identifikuju najtoplije gradske zone, obezbijede rashlađene prostore i usvoje protokole za osjetljive kategorije stanovništva.

Klimatske promjene su ozbiljan ekonomski problem. Jedan toplotni talas može ozbiljno ugroziti ekonomiju jer njegove posljedice ne prestaju prestankom visokih temperatura. Vrućine smanjuju prinose u poljoprivredi, povećavaju potrošnju električne energije, otežavaju proizvodnju energije, povećavaju pritisak na zdravstveni sistem i smanjuju produktivnost zaposlenih.

Podaci iz Evrope pokazuju značajne zdravstvene posljedice vrućina, sa hiljadama smrtnih slučajeva povezanih sa toplotnim talasima u Njemačkoj, Francuskoj, Španiji i Velikoj Britaniji.

“Ne može se svaki pojedinačni smrtni slučaj automatski pripisati klimatskim promjenama, ali analiza za Englesku i Vels procijenila je da je oko 42 odsto smrtnih slučajeva povezano sa dodatnim zagrijavanjem izazvanim klimatskim promjenama”, navodi Vitomirović.

Ekonomska šteta uključuje veće troškove zdravstvenog sistema, izgubljene radne dane, pad produktivnosti i dugoročne posljedice po zdravlje.

Požari su prirodni i antropogeni fenomeni, ali duže suše i više temperature povećavaju rizik i otežavaju gašenje. Do 23. septembra 2026. godine u EU je opožareno oko 679.000 hektara, što je više od dvadesetogodišnjeg prosjeka.

Prema podacima Evropske agencije za životnu sredinu, prosječni godišnji gubici u EU porasli su sa oko 8,6 milijardi eura tokom osamdesetih godina na približno 44,9 milijardi eura godišnje u periodu od 2020. do 2024. godine.

Ukupni direktni ekonomski gubici od vremenskih i klimatskih ekstrema u EU između 1980. i 2024. procijenjeni su na oko 822 milijarde eura, pri čemu na hidrološke događaje otpada oko 47 odsto štete.

Bez objedinjene nacionalne procjene nije moguće precizno odrediti ukupne troškove za Crnu Goru, jer šteta nije samo ono što se vidi nakon požara, poplava ili suša, već i gubici u zdravstvu, produktivnosti, turizmu, poljoprivredi, energetici i infrastrukturi.