Travarka Stanojka Joksimović Cana četvrt vijeka njeguje tradiciju prirodnog liječenja

Stanojka Joksimović Cana, poznata travarka iz Bijelog Polja, već četvrt vijeka je simbol prirodnog liječenja i tradicije na sjeveru Crne Gore. Njen štand sa brendom “Eko čajevi Joksimović” na gradskoj pijaci u Bijelom Polju i na sajmovima širom zemlje privlači pažnju specifičnim mirisima divljeg origana, nane i majčine dušice.

Cana poznaje i izučila je više od 200 biljnih vrsta, a kao najdragocjeniju sa područja Bijelog Polja i sjevera izdvaja vranilovku travu, poznatu i kao planinski čaj. "Ova izuzetno aromatična biljka liječi veliki broj bolesti", kaže ona.

Njeni čajevi potiču sa planina sjevera Crne Gore, jer te biljke imaju veću ljekovitost. Pri berbi poštuje zlatno pravilo – ostaviti bar trideset odsto biljke za reprodukciju naredne godine, korijenje vaditi ujutro, a nadzemni dio kada je sušno vrijeme i najjače sunce.

"Travke za čajeve uglavnom berem na Bjelasici, ali i Sinjajevini, Žabljaku, Pešterskoj visoravni u Srbiji i na liticama prema Čajniču u Republici Srpskoj. U jutarnjim časovima vadim korijenje, dok se nadzemni dio – list i cvijet – beru kada je najjača energija sunca, jer tada biljke posjeduju smolu koja je jako ljekovita", objašnjava Cana.

Iako ima 71 godinu, u branje ljekovitog bilja ide u prosjeku tri puta sedmično, počev od ranog proljeća. Čajeve suši na starinski način, na promaji, kako bi zadržali prirodnu zelenu boju i ljekovitost.

Pored čajeva, Cana izrađuje tinkture i kapi za razne bolesti, kao i meleme sa biljnim i pčelinjim proizvodima. Među proizvodima je i ljekovita rakija “Sveden biter” sa 100 ljekovitih trava, za koju je njen brend dobio specijalno priznanje na Beogradskom sajmu hrane i pića 2017. godine.

"Trenutno se najviše traže čajevi i kapi za helikobakteriju, a standardno se najbolje prodaju planinski čaj, hajdučka trava i majčina dušica", kaže Cana.

Kod kuće uzgaja ruzmarin, smilje, lavandu, žalfiju, bosiljak i slatki pelin, koji se nekada koristio kao prirodni dezodorans.

Njeno domaćinstvo u Rasovu postalo je interesantno i turistima, kojima pokazuje čari svježeg bilja i starinskih recepata. "Kada su mi iz TO ‘Rams’ u posjetu doveli turiste iz Finske sa osmoro djece, pored domaće hrane osmislila sam i igru rušenja naviljka sijena", priča Cana.

Poručuje svima da izađu iz kuća i potraže ljekovito bilje jer "živimo u zelenoj apoteci čije darove prečesto i ne primjećujemo".

Anegdota koju je podijelila tiče se žene iz Novog Pazara koja je po preporuci zvala tražeći čaj protiv steriliteta. "Dadoše mi ovaj tefter, velji, jedna sandruga (trudnica), pa i druga ostala sandruga, pa i ja da te pitam za unuku koja mi živi u inostranstvu da mi daš taj neki čaj. Poslije par mjeseci me je ponovo pozvala telefonom i povikala: ‘I unuka sandruga, samo da ti javim!’ To mi je jedno od najdivnijih iskustava u travarstvu", kaže Cana.