Trans osobe u Crnoj Gori suočene sa nestašicom hormonske terapije, ljekove traže u inostranstvu

Trans osobe u Crnoj Gori godinama se suočavaju sa nestašicom hormonske terapije. Trenutno je u potpunosti nedostupan lijek Androcur, neophodan trans ženama u procesu tranzicije, dok oblik testosterona koji odgovara brojnim trans muškarcima nije moguće nabaviti u Crnoj Gori.

Iva, trans žena koja živi u Crnoj Gori, kaže: „Lijek Androcur je dio moje hormonske terapije i zbog toga me nestašica, koja traje već nekoliko mjeseci, direktno pogađa. Pitam se šta će se desiti ako ga ne budem mogla nabaviti, koliko dugo ću morati da čekam, da li ću morati da mijenjam terapiju na koju sam navikla i koja mi odgovara.”

Crna Gora je u junu 2026. prestala sa nabavkom lijeka Androcur, blokatora muškog hormona testosterona, koji je neophodan trans ženama koje se pripremaju za operaciju prilagođavanja pola.

Iva objašnjava: „Za mene je to mnogo više od jedne kutije lijeka, iza toga su moje tijelo i moj osjećaj sigurnosti u njemu. Ako ne mogu da kontrolišem testosteron, mogu početi da se javljaju promjene koje su za mene veoma nepoželjne.” Dodaje da nedostatak terapije pojačava rodnu disforiju, odnosno osjećaj stresa i patnje kada se rodni identitet ne poklapa sa fizičkim karakteristikama pola kojem osoba pripada.

Iz Montefarma su naveli da su u više navrata, preko NVO Spektra, informisali trans zajednicu da je nosilac dozvole zvanično obavijestio da se lijek više neće prometovati u Crnoj Gori. Takođe su objasnili da nisu dobili ponude od ovlašćenih uvoznika za nabavku ovog lijeka.

Iva kaže da se osjeća iznevjereno: „Trans osobe često već moraju da se bore za osnovnu zdravstvenu zaštitu i razumijevanje okoline. Kad uz to dođe i nestašica lijeka od kojeg zavisi kontinuitet hormonske terapije, osjećaj nesigurnosti postane još veći.” Ona lijek sada nabavlja u Albaniji, iako ga je u Crnoj Gori dobijala besplatno.

Nestašica hormona postala je uobičajena. Više trans muškaraca je kazalo da je od 2023. do 2024. bio dostupan hormonski lijek Nebido, oblik testosterona koji se smatra poželjnijim od Testosterona depo, koji je redovno dostupan u Crnoj Gori.

Marko, trans muškarac, kaže: „Od kada sam probao Nebido, shvatio sam da mi mnogo više odgovara od Galenikinog testosterona. Pritom, Nebido se uzima znatno rjeđe od Testosterona depo. Testosteron depo prima se otprilike svake dvije do tri nedjelje. Taj lijek je kod mene izazivao promjene raspoloženja, emocionalni rolerkoster... Nebido mi je omogućavao mnogo stabilniji život upravo zato što se ne prima svakih nekoliko nedjelja.”

On ističe i razliku u cijeni: „Oko četiri eura za Galenikin Testosteron depo, a oko 120 za Nebido.”

Iz Montefarma su naveli da se Nebido više ne nalazi na Listi ljekova i da je dostupna paralela, Testosteron depo proizvođača Galenika.

Marko ne planira da se vrati upotrebi Testosterona depo i snalazi se da nabavi lijek van Crne Gore. On objašnjava da svakih šest mjeseci putuje u zemlje EU da uzme nekoliko ampula, a Fond mu refundira lijek na osnovu medicinske dokumentacije iz 2023. godine, iako se na refundaciju čeka.

Kupovina lijeka u EU bez izvještaja ljekara iz neke od zemalja EU nije zakonita. Marko kaže: „Jedva sam našao apoteku koja je pristala da mi proda lijek sa dokumentacijom iz Crne Gore. Sve se na kraju svede na to da se sam snalaziš.”

On dodaje: „Meni je ljekar praktično rekao da se snađem. To mnogo govori o sistemu: čak i kada postoji doktor koji razumije problem, nema mehanizam kojim može da ti obezbijedi terapiju koja ti je potrebna.”

Nakon godina borbe za terapiju, Hana je 2021. tužila državu Crnu Goru tražeći da joj se obezbijedi redovna hormonska terapija i nadoknadi nematerijalna šteta. Međutim, 31. oktobra 2025. donesena je presuda da država nije bila dužna da joj obezbijedi terapiju.

Hana kaže: „Ali, po zakonu, moja terapija jeste nešto što je država dužna da u potpunosti refundira.” Ona je uputila žalbu Višem sudu.

Ona je medicinski proces tranzicije započela sa 19 godina, 2016, nakon dugog čekanja i nabavljala je lijek u Srbiji, a potom i na crnom tržištu. Tokom epidemije koronavirusa bila je dvije godine bez terapije.

Od 2022. do 2024. nabavljala je lijek u EU preko ljekara u Hrvatskoj, bez refundacije. Tek od 2024. lijek je dostupan o trošku države u Crnoj Gori, nakon inicijativa NVO sektora i Kancelarije Zaštitnika ljudskih prava i sloboda.

Hana ističe: „Vjerujem da se nijedna informisana trans osoba u Crnoj Gori ne osjeća sigurno da započne medicinski proces tranzicije. Kako je medicinska tranzicija preduslov za hirurško prilagođavanje pola, a to je preduslov za lična dokumenta koja odgovaraju vašem rodu, bez pristupa terapiji ostajemo u ćorsokaku.”

Iz Kancelarije Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore kažu: „Zaštitnik je 2020. godine, po sopstvenoj inicijativi, pokrenuo postupak povodom nestašice hormonske terapije Estradiol, koja je bila neophodna transrodnim osobama.”