Kultura
Trampova trauma i njen povratak u savremenu politiku
Povratak Donalda Trampa na političku scenu SAD-a može se sagledati kao erupcija potisnutog simptoma, što objašnjava njegovu vulgarnost i omalovažavanje lidera EU i bivših predsjednika.
Standardna psihoanalitička lekcija objašnjava kako za perverznjaka ne postoji nešto zabranjeno, on radi ono o čemu histerici samo fantaziraju da rade. Tramp sebi dopušta upražnjavanje svih potisnutih prljavih maštarija, što objašnjava njegove vulgarnosti, seksističke izjave i retoričko omalovažavanje lidera Evropske unije i bivših predsjednika SAD.
Povratak Donalda Trampa za predsjednika SAD možemo sagledati kao, hegelovski rečeno, nedovršenu ‘negaciju negacije’, jer se negirana negacija povratila kao erupcija potisnutog simptoma. To što se nastojalo odbaciti sada je isplovilo u mnogo gorem i mračnijem izdanju. Prvi put kao farsa, drugi put kao tragedija, treba razumjeti prethodno i sadašnje djelovanje aktuelnog predsjednika.
Tramp optužuje Bajdena da uz pomoć FBI-a i Ministarstva pravde ne radi samo protiv njega, nego i protiv svakog čovjeka koji u Americi ima san, govoreći: “Nije napadnut samo moj dom, već i nade i snovi svakog čoveka za koga se borim od trenutka kad sam sišao zlatnim pokretnim stepenicama 2015, želeći da predstavljam narod.”
Liberalno promiskuitetni poredak postmodernističkog kapitalizma ukazuje da je društvo usljed potpune seksualne slobode sve više aseksualno, anksiozno i frigidno. Taj višak koji zahtijeva potpuni užitak (jouissance) predstavlja stvarnu prepreku da se do njega dođe. Beželjnost kao depresija u koju društvo Zapada kontinuirano zapada, posljedica je potisnutog i potrošenog, što se vidi u prekomjernom nasilju, iživljavanju nad sobom i samoubilačkom životu kroz transgresiju zadovoljstva kojim upravlja nagon ka smrti.
Organizacija ICE djeluje kao distopijska parapolicija, a MAGA ideologija izolacionizma planira veličanstveni zid kojim će se SAD odvojiti od Meksika. To ukazuje da onaj koji vlada prvom silom svijeta potiskuje kompleks da nije dostojan te uloge.
Grubom izvođaču radova tolerišu se ispadi, uključujući ismijavanja i potcjenjivanja političkih oponenata, kao i skandali poput afere sa porno zvijezdom reaktuelizovane u predizbornoj trci. Elitističko zanimanje za politiku svelo se na promociju ekscesa, dok moć unutar sebe nema granica i odvijaju se orgijastički oblici njenog djelovanja bez cenzure.
Nestanak autoriteta i javnog digniteta savremenih lidera proizvodi društvenu dezorijentisanost i konfuznost, dok kapitalizam uz pomoć vještačke inteligencije ubrzano mijenja stvarnost. Klimatske krize, poput rekordnih temperatura u Velikoj Britaniji koje su odnijele 17 života, dodatno opterećuju društvo.
U performansima gdje se umjetnici mažu izmetom ili siječu nožem nastoje osjetiti sebe i stvarno iskustvo viška uživanja koje se javlja sa prekoračenjem ili „zadovoljstvom u boli“. Politika se svodi na Trampovu izjavu da ga mole i preklinju da ga ljube u dupe kako bi izbjegli podizanje carina na uvoz robe.
Obestvarenost u koju smo bačeni vraća nagone koje ne želimo da osvijestimo, ostavljajući ih dok ne skupe snagu i ne provale kao čist užas. Samoubilački gestovi i delirične scene ukazuju na životinjsku stranu čovjeka pogođenog nagonom ka smrti, koju ni kulturna glazura ne može poreći.