Tragedija predsjednika Srbije povodom Dana nezavisnosti Crne Gore

Predsjednik Srbije je, nakon što je dobio pozivnicu da prisustvuje proslavi Dana nezavisnosti Crne Gore, napisao novu tragediju u pet činova, usmjerenu prema građanima Crne Gore. On je, kao i uvijek, glavni i jedini lik u sopstvenoj tragediji.

Njegova Srbija, opisana kao tolerantna, požrtvovana, miroljubiva i dobronamjerna, doživjela je da otcijepljena braća i sestre zaborave na to i bez imalo stida "zabiju mu nož u leđa". Oni su "čuvari crnogorske i velikocrnogorske misli".

Predsjednikova estetika žrtvovanja i mučeništva, koja se završava razapinjanjem na krst, uspješno funkcioniše u njegovoj Srbiji i srpskom svijetu. On pokazuje koliko podnosi zbog Srbije, nudeći to kao moralnu superiornost.

Ova situacija podsjeća na neuzvraćenu ljubav, koja postaje patološka kada je opsesivna i praćena prijetnjama, prisilom, uhođenjem i nasiljem, po formuli: "Ako nijesi moja – ima da te nema!"

Kao u svakoj tragediji, u pozadini je hor koji pojačava dramatičnost. Ovoga puta, to je Centar za društvenu stabilnost i monitoring ženskog morala iz Novog Sada, koji štiti čast i optužuje cetinjske "preljubnice" da su se podavale italijanskim okupatorima dok su se njihovi muževi borili na frontu, uz cijenu da su im "proste glave preljubnica".

"Najveća think tank organizacija u Srbiji" spremna je samo za osedlavanje, ćeranje, hajku i difamaciju, a po svemu sudeći i za zloupotrebu i instrumentalizaciju autorstva.

Oni obećavaju da će nastaviti sa ćeranjem, vjerovatno uz pomoć "katedre za ćerologiju" i ovdašnjih "Kaligulinih konja".

Ipak, Crna Gora je, kako se vidjelo proteklih dana, nadjačala takve intelektualne i moralne karikature, satjeravši ih samo pjesmom, istinom i dobrom emocijom u mišju rupu. Takvi se najviše plaše onih koji se ne plaše, posebno kada tako nastupaju žene.