Društvo
Terapija raka dojke u Crnoj Gori napreduje, ali prevencija i dalje nedovoljna
Iako terapija za rak dojke u Crnoj Gori postaje sve efikasnija, prevencija i dalje izostaje, što dovodi do visokog mortaliteta usljed kasne dijagnoze.
Crnogorke ne obolijevaju od raka dojke mnogo češće od drugih Evropljanki, ali stopa smrtnosti je najviša zbog kasnog otkrivanja bolesti. Dr Nikola Milašević, direktor Klinike za medikalnu onkologiju Instituta za onkologiju KCCG, ističe da su redovni pregledi i mamografski skrining ključni za smanjenje smrtnosti.
Pacijentkinje koje su ispunile upitnik "Vijesti" navode da im teško pada odsustvo podrške, dugo čekanje na ultrazvuk i mamografiju, kao i nedostupnost pregleda. Oko polovina ispitanica redovno ide na preventivne preglede, dok trećina to radi povremeno, a kao glavne prepreke navode teškoće u zakazivanju termina i odsustvo simptoma.
Dr Milašević objašnjava da karcinom dojke nastaje usljed složenog djelovanja faktora kao što su način života, hormoni, sredinski uticaji i nasljeđe. Najznačajniji faktor rizika je ženski pol, a rizik raste sa godinama, naročito nakon pedesete. Genetika takođe igra ulogu, posebno mutacije u genima BRCA1 i BRCA2.
Hormoni imaju posebno mjesto u nastanku bolesti, jer duža izloženost estrogenima povećava rizik. Alkohol, višak kilograma, fizička neaktivnost i pušenje dodatno povećavaju rizik, dok dojenje, fizička aktivnost i održavanje zdrave težine smanjuju rizik.
"Dezodoransi, grudnjaci, udarci u dojku i silikonski implanti nijesu dokazani uzroci karcinoma dojke. Strah od njih samo odvlači pažnju od onoga što je zaista važno", naglašava dr Milašević.
Danas se rak dojke dijeli na tri osnovne grupe prema molekularnim karakteristikama tumora, što omogućava personalizovanu terapiju i značajno poboljšava ishode liječenja. "Upravo je ta personalizacija liječenja, uz rano otkrivanje, u razvijenim zemljama smanjila smrtnost od karcinoma dojke za više od 40 odsto", kaže on.
Pacijentkinje ističu da im je najteže palo saznanje o bolesti, nedostatak psihološke pomoći i administrativne prepreke u zdravstvenom sistemu. Organizovani skrining postoji samo u četiri opštine, zbog čega je teško doći do pregleda.
"Pacijentkinje treba da znaju da nijedna dijagnoza nije konačna, ako je na vrijeme može da se izliječi i da budu uporne i ne odustaju, a porodice moraju da imaju razumijevanja i da pružaju podršku oboljelima", poručuje jedna od njih.
Dr Milašević naglašava da je najbolja terapija ona koju ne moramo da primijenimo u metastatskom stadijumu, jer je bolest otkrivena dok je još izlječiva.