Svjetsko prvenstvo se vratilo u Meksiko nakon 40 godina, ali mnogi lokalni stanovnici osjećaju da su isključeni

Godine 1994, kao dječak, gledao je sa porodicom kako Meksiko ispada nakon izvođenja penala protiv Bugarske. Godine 2006, dok je bio student, Marin se prisjeća slomljenog srca kada je Argentinac Maksi Rodrigez u produžecima postigao spektakularan gol volejom sa distance, eliminisavši jednu od najboljih meksičkih reprezentacija u novijoj istoriji. A 2018. godine, u ranim tridesetim, Marin i osam prijatelja ofarbali su autobus u zelenu, bijelu i crvenu boju Meksika i vozili se od Njemačke do Rusije kako bi podržali „El Tri“, nadimak meksičke reprezentacije.

Autobus se pojavljivao na televizijskim kanalima širom svijeta, a grupi prijatelja donio je trenutak viralne slave.

Sada je Svjetsko prvenstvo stiglo u Meksiko, ali Marin ostaje kod kuće.

Neće prisustvovati nijednoj utakmici, a autobus skuplja prašinu. Kako kaže, cijene ulaznica su porasle do nivoa koji više ne može da priušti, a atmosfera više nije ista kao nekada – nema onog narodskog duha i osjećaja da je sve moguće, kojeg se sjeća iz mladosti.

„Nekada je ovo bilo za obične ljude“, rekao je, opisujući promjenu koju vidi kao pretvaranje turnira u elitni događaj sličan trkama Formule 1.

Marin kaže da ga je putovanje u Rusiju, uključujući ulaznice za tri utakmice, koštalo oko 5.000 dolara. Na ovom prvenstvu neki navijači su toliko platili samo jednu kartu za otvaranje turnira i utakmicu Meksika protiv Južne Afrike.

Širom Meksika mnogi dijele Marinovo mišljenje. Iako se Svjetsko prvenstvo vratilo u njihovu zemlju prvi put nakon četiri decenije, brojni Meksikanci kažu da se osjećaju isključenima – cijene ulaznica su previsoke, za gledanje prenosa potrebno je plaćati skupe televizijske pretplate, a stroga pravila o licencama ograničila su broj kafića i barova, posebno u siromašnijim djelovima zemlje, koji mogu prikazivati utakmice.

Napetosti su dodatno porasle zbog pokušaja uljepšavanja gradova domaćina za strane navijače. U Meksiko Sitiju stanovnici su kritikovali oslikavanje aksolotla, simpatičnog domaćeg vodozemca, na svemu, od murala do vagona vozova. U okolini Monterreja vlasti su podigle zidove duž puteva koji vode prema stadionu i aerodromu, zaklanjajući siromašna naselja od pogleda.

„Ne žele da nas iko vidi“, rekla je 71-godišnja San Huanita Barera , dugogodišnja stanovnica naselja Nuevo San Rafael.

Vlada savezne države Nuevo Leon nije odmah odgovorila na zahtjev za komentar.

Meksiko će biti domaćin samo 13 od ukupno 104 utakmice Svjetskog prvenstva, dok će se najveći dio turnira igrati u Sjedinjenim Američkim Državama. Za dugogodišnje navijače poput 42-godišnjeg Rikarda Arafata Garsije Taglea, grafičkog animatora iz radničkog naselja Koapa u Meksiko Sitiju, ta neravnoteža posebno boli.

„Kada su objavili da ćemo imati samo 13 utakmica, osjećao sam se uvrijeđeno“, rekao je u svom stanu dok je gledao utakmicu grupne faze između Brazila i Maroka. „Od ove tri zemlje — Meksika, Sjedinjenih Država i Kanade — ovo je prava fudbalska nacija!“

Troškovi gledanja utakmica kod kuće takođe su značajno porasli. Za razliku od prethodnih prvenstava, koja su bila široko dostupna na besplatnim televizijskim kanalima, sada je za mnoge utakmice potrebna plaćena pretplata.

Na stadionima je situacija još nedostižnija za prosječnog građanina. Za utakmicu otvaranja u Meksiko Sitiju navijači na stadionu Asteka rekli su da su za kartu platili između 3.000 i 5.000 dolara. To je gotovo deset mjeseci rada za osobu koja prima prosječnu platu u Meksiku.

FIFA je branila cijene ulaznica, navodeći da su usklađene sa cijenama drugih velikih sportskih događaja. Sljedeću utakmicu Meksiko igra 18. juna protiv Južne Koreje u Gvadalahari.

Na pitanje o visokim cijenama karata, meksička vlada je saopštila da su širom zemlje organizovane besplatne javne projekcije utakmica.

Ni za preduzeća situacija nije mnogo jednostavnija.

U Salon Casino, istorijskoj kantini u četvrti Doktores u Meksiko Sitiju, menadžer Luis Bernot kaže da je priprema bara za turnir značila snalaženje kroz čitav niz ograničenja koja je nametnula FIFA, svjetska fudbalska organizacija.

Bar se godinama oslanja na sportske događaje kako bi privukao goste, ali Bernot kaže da je njegov tim ove godine morao više puta da redizajnira promotivne materijale kako su pristizala nova pravila, uključujući zabranu korišćenja izraza poput „Svjetsko prvenstvo“ ili slika povezanih sa turnirom.

Ispred lokala sada visi transparent sa natpisom: „Fudbal se živi i pije“, uz fudbalsku loptu prekrivenu zastavama različitih država, pažljivo osmišljena kombinacija riječi i vizuala koja ne krši pravila nosilaca prava.

„Žele da zarade na svemu“, rekao je Bernot govoreći o FIFA-i.

Naknade koje barovi i restorani moraju da plate za prikazivanje cijelog prvenstva kreću se od oko 4.000 meksičkih pezosa (233 dolara) za manje objekte sa manje od pet stolova, pa do 22.000 pezosa za veće lokale sa više od 20 stolova, prema riječima portparola kompanije Televisa.

U odgovoru na pitanja agencije Reuters , portparol je naveo da TelevisaUnivision besplatno prenosi 32 utakmice, uključujući sve mečeve Meksika i finale. Dodao je i da je FIFA „značajno povećala cijenu prava za emitovanje u odnosu na prethodna Svjetska prvenstva“.

Meksičko ugostiteljsko udruženje CANIRAC upozorilo je članove putem svoje internet stranice da moraju platiti komercijalnu licencu i da korišćenje privatnih pretplata za javno prikazivanje utakmica može dovesti do kazni ili drugih sankcija.

U restoranu Las Delicias de la Obrera , malom porodičnom lokalu u četvrti Obrera u Meksiko Sitiju, menadžer Hulio Mendoza kaže da plaćanje komercijalnog televizijskog paketa nikada nije bilo realna opcija. Restoran će prikazivati samo mali broj utakmica koje su dostupne besplatno.

Jedne subotnje večeri, dok su igrali Haiti i Škotska, na televizoru se emitovala telenovela.

Mendoza se nadao da će Svjetsko prvenstvo povećati promet, naročito privlačenjem turista, ali kaže da je razočaran.

„Nije baš sjajno“, rekao je dok je posluživao činije pozolea, bogate tradicionalne meksičke supe.

Za Marina, koji je putovao širom svijeta prateći reprezentaciju Meksika, teško je prihvatiti da neće otići ni na jednu utakmicu prvenstva koje se održava u njegovoj zemlji.

Ali, kako kaže, nije samo on taj koji propušta ovaj događaj. Turnir je, po njegovom mišljenju, izgubio nešto važno.

„Imam osjećaj da više nema istu energiju kao nekad“, rekao je. „To jednostavno više nije isto“.

Najnovije vijesti u vašem džepu!

Skaloni o Mesiju: Ne znam kako da ga opišem

Jordan ispisao istoriju na Mundijalu

Mesijeve suze nisu radosnice: Prošao sam kroz težak period

Embape srušio dva velika rekorda