Svjetsko prvenstvo i nogomet s ljudskim licem

Svjetsko prvenstvo u nogometu koje počinje danas, 11. juna, utakmicom između Meksika i Južnoafričke Republike na stadionu Azteca, podsjeća nas da je nogomet najvažnija sporedna stvar na svijetu. Tri zemlje domaćina – Kanada, Sjedinjene Američke Države i Meksiko – uprkos turbulentnim odnosima, zajedno nude 39 dana nogometnog spektakla. U 16 gradova odigraće se 104 utakmice sa 1.248 igrača, a procjene govore o milijardama dolara ekonomske vrijednosti.

Ipak, uz optimizam, tu su i tragične činjenice: djeca koja stradaju u ratovima, milioni raseljenih i gladnih u krhkim državama. Svjetsko prvenstvo biće pozornica na kojoj će svjetski moćnici širiti ideje o miru i ljubavi, dok u svojim političkim agendama pribjegavaju nasilju i haosu.

Nogomet, igra sa drevnim korijenima, danas je masovna industrija zabave. Tehnološke i analitičke paradigme smanjile su slobodu i improvizaciju, a moderni igrači su hiperatlete koji igraju duže i jače, ali i dosadnije. Klubovi su postali korporativne jedinice udaljene od života.

Reprezentacije su se promijenile – više nisu etnički homogene, već odražavaju promjene stanovništva i pokazuju kako je realnost na terenu šira od uskih političkih okvira.

U tom kontekstu, reprezentacija Bosne i Hercegovine, koja se izborila za Svjetsko prvenstvo, predstavlja "nogomet s ljudskim licem" i izazvala je simpatije domaće i regionalne javnosti. S obzirom na društvene i političke izazove, odlazak BiH na ovaj turnir je dirljiva i topla priča, suprotna hladnoj nogometnoj industriji.

Reprezentativci BiH su često lično iskusili tragedije devedesetih, odrastali su u različitim nogometnim kulturama i mnogi su smatrani neperspektivnima. Kroz vrhunski nogomet ponovo su se povezali sa svojom zemljom. Danas su uspješni sportisti sa normalnim, ljudskim pogledima na svijet. Njihov nogomet odudara od savremene perfekcionističke paradigme i u 90 minuta igre proživljavamo dinamiku koja odražava i ljudski život. Reprezentacija BiH podsjeća nas na nogomet kakav je nekad bio i na društvo kakvo možemo biti – suvremeno, normalno i s ljudskim licem.