Društvo
Svetislav Basara: Svaka Koraksova karikatura vrijedi najmanje sto hiljada riječi
Pisac Svetislav Basara ističe da će karikature Predraga Koraksića Koraksa trajati mnogo duže od njegovog života i da predstavljaju važne dokumente o mračnim vremenima.
Otišao je Corax, ali ostale su njegove karikature koje će trajati mnogo duže nego što je Corax živio, a nije živio baš kratko – kaže za Danas pisac Svetislav Basara.
"Te karikature – od kojih svaka vrijedi koliko najmanje sto hiljada riječi – nijesu bile samo satire, nego možda i jedini dokumenti iz kojih će daleka neka pokoljenja, ako ih uopšte bude, moći da rekonstruišu sliku ovih mračnih vremena", navodi Basara.
Karikaturista koji je decenijama fascinirao svojom pobunjeničkom energijom, preminuo je juče u 93. godini.
„Čini mi se da je moja karikatura na neki način bila kolektivna terapija svih ovih godina, i da se ljudi gledajući te karikature makar tih nekoliko minuta osjećaju superiorno nad onima koji im kroje živote“, govorio je Koraks u posljednjem intervjuu za Danas, 15. februara ove godine.
Nasuprot političkom mraku i kolektivnom gubitništvu, raspamećenosti, primitivizmu, ćutanju i pristajanju, on je ovu terapiju „sprovodio“ na stranicama Danasa gotovo 29 godina, od prvog broja, u drugim nezavisnim medijima od početka 90-tih, a u ovdašnjem javnom životu njegove karikature prisutne su punih 75 godina.
Koraks je podario najlucidnije, najbritkije, najbeskompromisnije i najduhovitije političke komentare o vremenima u kojima smo živjeli, i zato su on i njegove karikature bili omiljeni i u dijelu naše javnosti, i u regionu.
U tom posljednjem intervjuu kazao je da je "odlučio da će da crta do posljednjeg daha“.
I zaista je crtao do posljednjeg daha – na naslovnoj strani vikend izdanja Danasa, u danu kad je preminuo, nalazi se Koraksova karikatura – komentar na hapšenje načelnika beogradske policije Veselina Milića.
U posljednjem intervjuu izrazio je i svoju posljednju želju:
“Voleo bih da me posluži zdravlje da, ako mogu, nekako pomognem da se ova strašna priča što prije završi. Ukoliko je to moguće, apelujem na, hajde da kažem sudbinu, da doživim da sahranim ovu vlast, ovo zlo i ološ. To bi mi bila najveća nagrada za života“.