Društvo
Spor oko nasljednika Šmita i uloga OHR-a u BiH
Nakon zasjedanja PIC-a, postignut je konsenzus o nastavku mandata OHR-a, ali izbor novog visokog predstavnika još nije riješen zbog neslaganja između Vašingtona i Evrope.
Nakon dvodnevnog zasjedanja Savjeta za implementaciju mira (PIC), visoki predstavnik Kristijan Šmit izjavio je da je postignut puni konsenzus o nastavku mandata OHR-a. Šmit očekuje da će dogovor o njegovom nasljedniku biti postignut do kraja juna, poručivši da OHR ostaje ključni stub stabilnosti u BiH do ispunjenja uslova za tranziciju.
Međutim, Ambasada SAD izrazila je razočaranje jer PIC 3. i 4. juna nije izabrao novog visokog predstavnika. Američka delegacija tražila je konsenzus oko italijanskog diplomate Antonija Zanardija Landija, te poručuju da primaju k znanju „evropski neuspjeh da se postigne konsenzus oko evropskog kandidata”. Upozoravaju da ih evropska neodlučnost prisiljava da preispitaju svoju ulogu u međunarodnom prisustvu u BiH.
Delegacija EU i ambasade država članica potvrdile su da novi visoki predstavnik, prema praksi, ponovo treba da dolazi iz Unije, te poručuju da do kraja mjeseca žele da završe imenovanje Šmitovog nasljednika.
Predsjedavajući Predsjedništva BiH Denis Bećirović u odvojenim susretima sa njemačkim kancelarom Fridrihom Mercom i francuskim predsjednikom Emanuelom Makronom poručio je da imenovanje novog visokog predstavnika mora biti izvršeno na dosadašnji način, te da OHR mora zadržati puni mandat i nadležnost za zaštitu Dejtonskog sporazuma.
Premijer Federacije BiH Nermin Nikšić ocijenio je da SAD vrše snažan diplomatski pritisak kako bi osigurale izbor novog visokog predstavnika i stabilnost OHR-a, te da se to ne smije olako ignorisati. On ističe da je za BiH od ključne važnosti da pozicija visokog predstavnika zadrži puni kapacitet i autoritet i upozorava na moguće destabilizujuće posljedice u slučaju slabljenja ili blokade OHR-a.
Poslanica Naše stranke Sabina Ćudić pozvala je domaće vlasti da ne ratifikuju sporazum o Južnoj gasnoj interkonekciji dok SAD jasno ne predoče planove o budućnosti OHR-a i Šmitovog nasljednika. Naglašava da Sarajevo mora zauzeti znatno čvršći stav prema međunarodnim akterima „kako tranzicija unutar OHR-a ne bi išla na štetu stabilnosti i državnih institucija”.
Članica Predsjedništva BiH Željka Cvijanović traži da se uloga visokog predstavnika vrati u okvire Aneksa 10 do potpunog ukidanja, a da se „bonska ovlašćenja, kao ključni izvor političkih kriza, odmah uklone”.
Lider SNSD-a Milorad Dodik istakao je da „Rusija ostaje privržena teritorijalnom integritetu i suverenitetu BiH prema Dejtonskom sporazumu” i da taj suverenitet podrazumijeva „hitan prestanak rada OHR-a i odlazak stranih sudija iz Ustavnog suda BiH”.
Stranke okupljene oko HNS-a smatraju da OHR treba definitivno da završi svoj mandat u zemlji, te da bi uloga međunarodne zajednice morala preći iz izvršne u savjetodavnu formu.
Hrvatski premijer Andrej Plenković potvrdio je da je smjena na čelu OHR-a izvjesna, naglasivši da je ključni zahtjev Zagreba da novi visoki predstavnik „drastično smanji upotrebu vanrednih mehanizama”.
Novinar BHRT-a Amir Sužanj ocjenjuje da je neuspjeh u imenovanju novog visokog predstavnika razotkrio „duboki apsurd” u kojem se nalazi međunarodna zajednica u BiH, dok jedne članice PIC-a zagovaraju gašenje OHR-a, istovremeno vlada nezapamćen interes globalnih faktora za to ko će naslijediti Kristijana Šmita.
Sužanj navodi da u pozadini „grčevite borbe” Vašingtona za poluge OHR-a stoje krupni infrastrukturni i energetski projekti, poput gasovoda Južna interkonekcija. Nova američka administracija želi na čelu institucije ličnost na koju će imati neograničen uticaj kako bi se isposlovala zakonska rješenja krojena prema apetitima izvođača radova.
„Šta BiH uopšte znači projekat ‘Južne interkonekcije’ i svi budući projekti koji su interesantni američkim investitorima, ako budući visoki predstavnik u interesu realizacije tog projekta donese odluke zbog kojih će BiH ostati bez državne imovine”, upozorava Sužanj.
On odbacuje mogućnost stvarnog povlačenja SAD iz BiH, jer je Dejton njihov izvorni politički projekat, pa bi odlazak značio „bolan poraz američke administracije”. Neuspjeh u pokušaju imenovanja Šmitovog nasljednika „otvorio je krupna pitanja od kojih gotovo nijedno nije usmjereno na zaštitu interesa same Bosne i Hercegovine”.