Smeta vam nečije žvakanje, kuckanje i disanje - možda patite od mizofonije

Zvuci okidači često su ponavljajući i povezani su sa ljudskim radnjama, poput žvakanja, disanja, pročišćavanja grla, pjevušenja ili kuckanja. Drugi primjeri uključuju kapanje vode, kucanje po tastaturi, škljocanje hemijskom olovkom i šuškanje papira. Neka istraživanja su takođe pokazala da vizuelni okidači, kao što je njihanje nogom, mogu izazvati mizofoniju kod pogođenih osoba. Reakcije ljudi na ove okidače uključuju intenzivne emocionalne odgovore kao što su bijes, gađenje, nerviranje, razdraženost, panika ili stid, piše Američka psihijatrijska asocijacija na svom sajtu.

Ljudi mogu da iskuse i fizičke simptome kao što su znojenje, ubrzan rad srca ili napetost mišića. Mizofonija može navesti osobe da pokušavaju da izbjegavaju mjesta ili situacije u kojima bi mogle da se susretnu sa okidačima, da pokrivaju uši, udalje se ili odlučno zamole druge da prestanu da proizvode te zvuke. Osobe sa mizofonijom mogu i da oponašaju radnju osobe koja proizvodi okidač, a jedno istraživanje je pokazalo da to donosi određeno olakšanje od uznemirenosti.

Mizofonija nije formalno priznata kao neurološki ili psihijatrijski poremećaj. Međutim, „stručnjaci je ipak prepoznaju“, navodi se u tekstu Američkog medicinskog udruženja iz 2024. Iako mnogim ljudima određeni zvuci mogu da smetaju i izazovu negativne reakcije, mizofonija podrazumijeva ekstremne reakcije i uznemirenost koje značajno utiču na život osobe.

Mizofonija je povezana sa poteškoćama u odnosima sa drugim ljudima, društvenim interakcijama, kao i u školi ili na poslu. Za pojedince može biti veoma izolirajuća, jer mogu izbjegavati situacije u kojima su zvuci okidači česti, kao što su zajednički obroci sa porodicom, javni prevoz ili društvena okupljanja.

Studija koju je predvodio Endrju Džajls Guzik, doktor filozofije sa Univerziteta u Pensilvaniji, proučavala je mizofoniju među tinejdžerima. Istraživači su utvrdili značajan uticaj na kvalitet života tinejdžera. To je posebno bilo izraženo kod onih koji imaju više okidača, jer mogu doživljavati veću uznemirenost i biti pojačano oprezni u iščekivanju susreta sa njima. Neka istraživanja su pokazala da je veća osjetljivost i snažnija reakcija na okidače mizofonije povezana sa slabijim sposobnostima regulacije emocija - odnosno smanjenom sposobnošću kontrole emocionalnih stanja i osjećanja poput tuge, anksioznosti ili bijesa, piše Psychiatry.org.

Da bi se izborili sa mizofonijom, stručnjaci preporučuju da ljudi budu svjesni svojih okidača i da identifikuju ili stvore prostore u kojima mogu da borave bez njih. Korišćenje zaštite od zvuka, poput čepića za uši ili slušalica sa poništavanjem buke, kao i slušanje nečega prijatnog ili odvlačećeg pažnju, takođe može pomoći.

Pored toga, može biti korisno liječiti eventualne pridružene probleme mentalnog zdravlja ljekovima ili psihoterapijom. Tehnike usredsređene svjesnosti (mindfulness) i opuštanja mogu biti korisne u suočavanju sa stresom i uznemirenošću. Guzik i njegove kolege takođe naglašavaju važnost unapređenja opšteg blagostanja i životnog zadovoljstva kao dijela sveobuhvatnog pristupa liječenju

Najnovije vijesti u vašem džepu!

Brajović: 633 slučaja samoubistva alarm za društvo, mentalno zdravlje postaje ključno pitanje

19 predavanja za mlade: Počeo projekat "Tvoj glas za mentalno zdravlje“

AI čatbotovi nijesu vaši prijatelji, upozoravaju stručnjaci

Kritičko ignorisanje – ključna vještina preživljavanja u 2026.