Društvo
Slučaj Air Montenegro: Problemi sa refundacijom i krizna komunikacija
Predsjednik Odbora direktora Air Montenegro izvinio se zbog problema sa uslugom, dok se otkriva da rukovodstvo nije bilo upoznato sa procedurom refundacije putnicima.
Neke krizne komunikacije gase požar, a neke u tom činu otkriju šta ga je izazvalo, pa čak i od koliko lošeg materijala je zgrada napravljena.
Kada je popularni recenzent avio-kompanija Džoš Kahil opisao Air Montenegro kao kombinaciju neljubaznosti, neprofesionalnosti i obmane, čitava armija PES botova aktivirana je kako bi objasnila da je sve to laž i pretjerivanje.
A onda se javio predsjednik Odbora direktora i uradio nešto što se na ovim prostorima rijetko viđa. Izvinio se, bez prebacivanja krivice, teorija zavjere, optužbi da neko ruši kompaniju, Vladu, državu, već sasvim pristojno, odgovorno i ljudski.
Da je stao tu, vjerovatno bi iz cijele priče izašao kao pobjednik. Ali nije, već je u pokušaju dodatnog pojašnjenja saopštio da ni on ni izvršni direktor nijesu bili upoznati sa procedurom refundacije, pa je tu priča dobila onu dragocjenu dimenziju koju ni najbolji satiričar ne bi mogao da izmisli.
Nacionalna avio-kompanija nema 300 aviona, već samo tri i to istog tipa, ali nekim čudom najviši rukovodni kadar nije upoznat sa načinom na koji kompanija vraća novac putnicima, a izgleda ni sa tim da prodaje nešto što ne postoji, pa se postavlja sasvim legitimno pitanje o tome sa čim jeste upoznat, jer politika refundacije nije fusnota u priručniku za održavanje motora koju razumije samo neko kome je to uža specijalnost.
To je kao da u igraonici u kojoj se ne toči alkohol naručujete vino, a oni vam stalno donose sok i kad se pobunite kažu da je to jer su promijenili čaše, a kad tražite da razgovarate s njihovim nadređenim on vam kaže da za to ni ne zna.
U svakoj kompaniji postoji nekoliko pitanja koja se definišu prilikom njenog osnivanja, čak i kada se ono izvodi sa nula eura, a jedno od njih je šta kompanija radi kad korisniku ne isporuči ono što mu je prodala. To što prodaje nešto što ne može da isporuči je problem van granica svih racionalnih objašnjenja, pa se nećemo ni truditi da dokučimo.
Da ironija bude veća, Crna Gora za pet dana navodno zatvara Poglavlje 28: Zaštita potrošača i zdravlja. Prava potrošača smo, kao što se iz priloženog vidi, apsolvirali, a o zaštiti zdravlja, posebno mentalnog, država brine zadajući nam svakodnevne moždane treninge unedogled.