Slavimo državu koju smo gradili i branili

Slavimo je danas i slavimo je uvijek. Imamo što, imamo državu. Već čitav milenijum i u njemu 21. maj 2006. Nije mala stvar pripadati generaciji koja je obnovila državnu nezavisnost i gradila državnu kuću Crne Gore. Nije mala stvar 20 godina nepokolebljivo ići naprijed uprkos olujama, često uprkos sebi samima. Nije mala stvar na tom putu pridobijati nove ljude, generacije i poštovaoce vrijednosti na kojima je utemeljena crnogorska država.

Jer emancipatorske ideje i pokreti uvijek nađu put do skoro svakog čovjeka, prije ili kasnije, bez obzira na to koliko nam se nekada učini da smo na korak do ponora. To znači biti dio ove zemlje, ne samo živjeti u njoj, već joj suštinski pripadati i osjećati je. Kad god se dolazilo do ivice tog ponora, bivalo mučno i tjeskobno, neka sila je tjerala na uspravljanje. I to ne bilo kakvo uspravljanje, već vatreno, moćno i nepokorno, koje je vodilo do velikih pobjeda.

Ako smo pogriješili prije 20 godina kada smo pomislili da nam je država zauvijek data, pa smo je od tog momenta podrazumijevali i mislili da ne moramo više da se bavimo tim pitanjem, u proteklih šest godina smo tu grešku ispravili. Svaki glas, svaki bunt, najmanja borba, svaki linč i prijetnja kojima smo bili izloženi od 30. avgusta 2020. do danas - sve se isplatilo.

Crna Gora 21. maja 2026. godine slavi državu na svakom koraku, niko nije ostavljen. I slavi je jače i glasnije nego ikad u proteklih 20 godina. Ne zato što je vlast tako odlučila, njima nije ni bilo do slavlja, pokušali su praktično da ga prećute. Nego zato što smo ih natjerali. Mi sami, niko drugi. Jer smo se bunili, pisali, podsjećali, sami se organizovali, pomagali jedni drugima, vikali i psovali, ako baš hoćete.

Zato danas imamo okićene gradove, velike koncerte, ljude na ulicama, trgovima, bakljade i vatromete na svakom pogodnom mjestu. Koliko šta od toga košta? Ne treba da nas zanima. Novac je svakako naš i potrošen je na slavljenje obnovljene državne nezavisnosti naše zemlje, kako i treba, a štednja nam svakako nikad nije bila jača strana.

Da li je moglo mnogo bolje? Jeste. O tome pričajmo nakon praznika. Jer je vrijeme da slavimo državu onako kako zaslužuje zbog svega u proteklih hiljadu i 20 godina. I zbog dobrog i zbog lošeg, a sve smo joj, ne lažimo sebe, sami priredili. Uključujući i ovaj posljednji dolazak do ivice ponora na kojoj smo predugo stajali i sa koje su previše puta pokušavali da nas gurnu.

Trgnuli smo se kad su - znate o kome govorim - ćutanjem pokušali da ponište najznačajniji datum novije crnogorske istorije. Bitka za 21. maj 2026, jednako kao i ona prije 20 godina, dobijena je hrabrošću i dostojanstvom.

I sad kad smo se vratili sa ivice ponora, ne zavaravajmo se, ništa još nije gotovo. Jer borba za državu ne završava se ni jednim referendumom, ni jednom pobjedom, ni jednim praznikom. Završava se onog dana kad je više ne budemo morali braniti. A taj dan još nije došao.

Zato slavimo danas - "Nježno, silno, časno, jako, crnogorski i - mahnito!" (kralj Nikola I Petrović Njegoš, "Balkanska carica")

Srećan vam 21. maj, Dan nezavisnosti.