Društvo
Seksualna disfunkcija kod žena u Crnoj Gori: problem o kojem se rijetko govori
Istraživanje pokazuje da se gotovo polovina žena u Crnoj Gori suočava sa seksualnim disfunkcijama, dok su terapije uglavnom dostupne privatno, a pomoć često otežana zbog stida i nedostatka stručnjaka.
Iako se procjenjuje da se gotovo polovina žena suoči sa nekim oblikom seksualne disfunkcije, istraživanje CIN-CG-a pokazuje brojne prepreke u dobijanju pomoći u Crnoj Gori.
Pojedine terapije dostupne su uglavnom privatno, nedostaju stručnjaci, a žene često odustaju od traženja pomoći zbog stida, troškova i nepovjerenja u zdravstveni sistem.
Žene koje su popunile anonimni upitnik Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) opisale su iskustva sa ljekarima kojima su se obraćale zbog bolnih seksualnih odnosa: "Rečeno mi je da samo treba da se opustim. Ljekari ne razumiju žene koje imaju problema sa seksualnim odnosima. Fokus im je samo na reprodukciji i fizičkom zdravlju. Imala sam utisak da se moj problem ne smatra medicinski relevantnim."
Na upitnik je odgovorilo 90 žena koje su se suočile sa nekim oblikom seksualne disfunkcije: 32 sa bolom tokom odnosa, gotovo isto toliko sa nemogućnošću postizanja orgazma, 51 sa nedostatkom seksualne želje, a 24 sa suvoćom vagine.
Mnoge ispitanice nijesu tražile pomoć, a od oko 50 žena koje su razgovarale sa ginekologom, endokrinologom ili psihoterapeutom, samo 10 je navelo da je njihov problem potpuno riješen.
Ljekarke ukazuju na manjak stručnjaka za liječenje seksualnih disfunkcija i na terapije koje su u nekim zemljama EU standardno dostupne, a u Crnoj Gori uglavnom samo kod privatnika.
Procjene Američkog udruženja akušera i ginekologa pokazuju da najmanje 40% žena reproduktivne dobi doživi neki vid seksualne disfunkcije, dok se taj procenat penje na dvije trećine žena u postmenopauzi. Tri od četiri žene makar jednom u životu iskuse bol prilikom seksualnog odnosa.
Istraživanja pokazuju da je u prosjeku potrebno oko sedam godina da bi se dobila prava dijagnoza vaginalne boli, a pogrešne dijagnoze su česte.
Ginekološkinja i profesorica Aleksandra Vuksanović Božarić smatra da pacijentkinjama treba obezbijediti dijagnostiku i pomoć različitih specijalista o trošku države: "Seksualne disfunkcije kod žena predstavljaju kompleksan zdravstveni problem. Pomoć mora sistemski postati dostupna svim pacijentkinjama u okviru javnog zdravstvenog sistema."
Mnoge žene smatraju da Crna Gora ne nudi adekvatnu pomoć. Četvrtina ispitanica bila je stidljiva da traži pomoć, a mnoge su bol i nezadovoljstvo smatrale normalnim dijelom života. Prepreke su i troškovi, kao i nepovjerenje u zdravstveni sistem.
Iz Kliničkog centra Crne Gore navode da se žene rijetko obraćaju ljekarima zbog ovih problema, a Institut za javno zdravlje ne vodi posebnu evidenciju o ovim stanjima.
Dom zdravlja Herceg Novi procjenjuje da 15-20% pacijentkinja javlja simptome koji mogu dovesti do seksualne disfunkcije, najčešće infektivnog porijekla ili povezane sa menopauzalnom tranzicijom.
Liječenje infekcija dostupno je u javnom sistemu, dok većinu preparata za menopauzu pacijentkinje moraju kupovati.
Gotovo polovina žena smatra da zdravstveni sistem ne nudi rješenja za seksualne disfunkcije.
Vuksanović Božarić ističe potrebu za edukacijom zdravstvenih radnika, ranijim prepoznavanjem problema i dostupnijim terapijama.
Fizikalna terapija karličnog dna u Crnoj Gori je u početnoj fazi razvoja i nije dostupna u javnom sistemu, navode iz Komore fizioterapeuta. Terapija je važna za liječenje urinarne inkontinencije, bolnih odnosa i menopauzalnih tegoba.
Fizioterapeutkinja Nevena Miletić Đurić objašnjava da terapija može biti ključna tokom trudnoće, nakon porođaja i u menopauzi, te da se primjenjuje kod vaginizma, vulvodinije, dispareunije i poremećaja tonusa mišića karličnog dna.
Rezultati terapije se procjenjuju nakon šest do 12 nedjelja, a potrebni su kvalitetno obučeni stručnjaci i jasan put do terapije.
Psihoterapeutkinja Adriana Pejaković ukazuje na nedostatak seksologa u Crnoj Gori i tabu koji prati seksualne probleme.
Nedostatak ginekologa sa ekspertizom za hormone dodatno otežava liječenje, posebno u perimenopauzi i menopauzi, gdje hormonska terapija može ublažiti simptome kao što su suvoća vagine i bolni odnosi.
Ginekološkinja Marija Đurović navodi da u Crnoj Gori rade svega dvije ginekološkinje sa ekspertizom u reproduktivnoj endokrinologiji.