Sedam savjeta za zdraviju ishranu: kako čula utiču na naše izbore

Ljudi su daleko od toga da jedu svjesno, senzorni signali mogu lako uticati na naše izbore.

Možda toga niste svjesni, ali možete osjetiti ukus ušima. Samo pomislite na cvrčanje bifteka ili pucketanje limenke bezalkoholnog pića - da li vam već izazivaju trnce u ustima?

A šta kažete na muziku koju ste čuli posljednji put kada ste jeli u restoranu? Da li ste primijetili kako je to uticalo na vaše uživanje u hrani?

„Svi mislimo da osjećamo ukus u ustima. Deluje da zaista dolazi samo odatle, ali angažovana su sva čula", kaže Čarls Spens, psiholog prehrambenih nauka na Univerzitetu Oksford u Velikoj Britaniji.

Prije nego što išta okusimo, naš mozak pravi pretpostavke o hrani na osnovu toga kako izgleda, zvuči, osjeća se ili miriše. Mi toga nismo svjesni, bez obzira koliko se često dešava.

Poplava informacija iz naših očiju, ušiju, prstiju i nosa igra ključnu ulogu ne samo u tome koliko uživamo u hrani, već i u tome koliko na kraju pojedemo.

Istraživanja pokazuju da možemo iskoristiti ove senzorne uticaje da "hakujemo" čula i hranimo se zdravije.

Na primjer, boja ambalaže, logo brenda i sjaj ambalaže pripremaju naš mozak za ono što možemo očekivati od hrane unutra. Hrana koja je vizuelno naglašena privlačnija je i češće birana.

Jedna studija je otkrila da su učesnici češće birali fotografije zdrave hrane kada su boje bile pojačane, čak i kada je nezdrava opcija bila odmah pored.

Betina Pikeras-Fišman, vanredna profesorka marketinga i ponašanja potrošača na Univerzitetu Vageningen, objašnjava da se smeđi, zeleni i bijeli proizvodi obično smatraju zdravijim, dok se crveni, žuti i ljubičasti, ili čak "sjajni" više povezuju sa ukusnim sastojcima.

Spens savjetuje da se keks i druge slatke poslastice u jarkim ambalažama čuvaju u neprozirnoj tegli, što može pomoći da se zaštitite od šarene ambalaže koja može pokrenuti želju za nezdravom užinom.

Takođe, položaj namirnica na policama utiče na naše izbore. Trgovci postavljaju primamljive proizvode blizu kasa, a skuplje proizvode u visinu očiju, što može navesti na kupovinu neplaniranih proizvoda.

Neki napori, poput zabrane hrane sa visokim sadržajem masti, soli i šećera (HFSS) blizu kasa u Engleskoj, pomažu potrošačima da donose svesnije izbore.

Način na koji se hrana služi takođe utiče na doživljaj. Hrana na bijelim okruglim tanjirima može djelovati slađe nego ista hrana na crnom četvorouglastom tanjiru. Oblik i težina posuđa mogu uticati na osjećaj sitosti i percepciju ukusa.

„Ukus je zapravo multisenzorni konstrukt uma, a ne jednostavna senzorna percepcija u ustima", kaže Spens.

Dodavanje šarenog lišća i povrća na tanjir može povećati privlačnost i percipiranu svježinu jela.

Koncept "zvučni začin" pokazuje kako zvuk utiče na to šta jedemo. Sporija muzika može nas naterati da jedemo sporije i unosimo manje kalorija, dok muzika višeg tona može pojačati osjećaj slatkoće.

Izbjegavanje ometanja poput televizije i mobilnih telefona tokom jela može smanjiti unos kalorija, dok slušanje zvukova prirode može podstaći bolje izbore hrane.

Igranje sa strukturom hrane, kao što je smanjenje energetske vrijednosti obroka uz održavanje volumena, može pomoći da jedemo manje kalorija, a da se i dalje osjećamo siti.

Barbara Rols, profesorka nutricionističkih nauka, otkrila je da dodavanje pasiranog povrća u obroke može smanjiti kalorijski unos do 25 odsto bez osjećaja gladi.

Spens ističe da spoljašnji signali često zaobilaze naš osjećaj sitosti i da nas stimulišu ono što vidimo, čujemo i mirišemo, a ne samo stvarna glad.

Uzimajući sve u obzir, možemo zdravije birati hranu ako pažljivo pratimo naša čula.