Društvo
Sat koji pokazuje vrijeme u kojem danas živimo
Priča o Njegoševom satu nije samo o muzejskoj stvari, već o vremenu u kojem živimo i nedostatku odgovornosti u javnom govoru.
U nekim državama političari proučavaju dokumenta prije nego što nekoga optuže. U Crnoj Gori je dovoljno odgledati dokumentarac, preskočiti nekoliko činjenica i sa samouvjerenošću osobe koja nema potrebu da sumnja u vlastito neznanje, izreći optužbu pred građanima i kamerama.
Priča poslanice Jelene Nedović o Njegoševom satu, zapravo, i nije toliko priča o satu koliko je priča o vremenu i to ne u onom u kojem je on vladao, već vremenu u kojem živimo.
Sat je tamo gdje je i bio za njegove vladavine. Nije nestao u magli istorije, nije ga progutao bermudski trougao kulturne baštine, niti ga je neko iznio ispod kaputa kao rekvizit iz lošeg krimi-filma, ali je zato nestalo nešto mnogo dragocjenije, a to je osjećaj odgovornosti za izgovorenu riječ.
Danas je dovoljno da se nešto učini sumnjivim da bi se proglasilo dokazanim. Dovoljno je da se ne razumije kontekst da bi se ponudila presuda i da činjenice budu komplikovane, a samouvjerenost jednostavna.
Kultura je, inače, nezgodna stvar koja zahtijeva iščitavanje literature, istraživanje arhivskih spisa, strpljenje, kao i svijest da između dokumentarca i istorijskog izvora postoji razlika otprilike kao između turističke razglednice i katastarskog plana.
Kultura nikad nije bila saveznik površnosti. Zato je posebno fascinantno kada ljudi o kulturnoj baštini govore doslovno pokazujući da je ogromna vjerovatnoća da su u muzej ušli eventualno jednom kako bi se sklonili od pljuska.
Muzej nije TikTok i ne daje odgovore za petnaest sekundi. Ne šljašti, ne vibrira i ne nagrađuje brzoplete zaključke. Muzej traži da se nauči nešto.
Upravo tu nastaje problem, budući da su u političkom folkloru našeg vremena činjenice postale dosadan detalj koji usporava narativ jer kvare dramatične nastupe, ne uklapaju se u unaprijed napisanu predstavu u kojoj neko mora biti kriv, čak i kada nije i zato je priča o satu postala mnogo više od priče o muzejskom predmetu.
Priča o satu koju je teatralno pročitala poslanica PES-a ogledalo je političke kulture koja često govori prije nego što sazna, optužuje prije nego što provjeri i presuđuje prije nego što razumije. Nekada su ljudi gledali na sat da vide koliko je vremena prošlo, a danas pojedini politički nastupi služe da vidimo koliko je razuma nestalo iz javnog prostora.