Društvo
Rijetka epidemija hantavirusa na kruzeru i uticaj kovida na povjerenje u nauku i vlasti
Epidemija hantavirusa na kruzeru otkriva kako je kovid-19 promijenio stavove javnosti prema nauci, vlastima i informacijama, izazivajući strahove i nepovjerenje.
Dugotrajne posljedice kovida-19, nekoliko godina nakon proglašenja kraja pandemije, i dalje su vidljive u svakodnevnom životu - u radu od kuće, nošenju maski i prisutnosti dezinfekcionih sredstava.
Međutim, neke posljedice su manje vidljive, poput tuge za izgubljenima, hroničnih zdravstvenih problema i osjećaja prekinutih života. Nedavna rijetka epidemija hantavirusa na kruzeru dodatno je iznijela na površinu strahove da bi se pandemija mogla ponoviti.
Ovaj strah odražava i gubitak povjerenja u nauku, vlasti i informacije, što je, prema Elisi Džejn Binenstok, profesorki sa Univerziteta države Arizona, jedna od ključnih posljedica kovida. "Kovid je potkopao naše povjerenje u ono u šta je većina nas ranije vjerovala", kazala je.
Prije 2020. godine, izbijanje bolesti obično nije izazivalo veliku zabrinutost van pogođenih područja, djelimično zbog manje dostupnih masovnih putovanja. Iako su ranije zabilježene epidemije hantavirusa i drugih bolesti, postkovid svijet reaguje drugačije.
Nakon izvještaja o tri smrtna slučaja hantavirusa na kruzeru, širom svijeta je prijavljeno 11 slučajeva povezanih sa tim krstarenjem, a laboratorijski je potvrđeno osam. Iako stručnjaci ističu nizak rizik od širenja među opštom populacijom, zabrinutost je prisutna, kao što je pokazala izjava stanovnice Tenerife, Samante Aguero: "Osjećamo se pomalo nesigurno. Ne čini nam se da postoje stoprocentne bezbjednosne mjere za njihov doček."
Binenstok ističe da su vlada, mediji i nauka pretrpjeli gubitak povjerenja, koji nije nastao zbog grešaka naučnika, već zbog nerazumijevanja naučnog procesa. "Većina ljudi ne doživljava nauku kao proces. U njihovoj svijesti, nauka je odgovor, činjenica. I zato, kada se pokazalo da te činjenice nijesu stoprocentno pouzdane i sigurne, to je počelo da podriva povjerenje u nauku", objasnila je.
Mišel Gelfand sa Univerziteta Stanford dodaje da je kovid povećao osjetljivost ljudi na zdravstvene prijetnje, ali neravnomjerno i često bez veze sa stvarnim rizikom. "Bez povjerenja, ljudi se više oslanjaju na glasine, strah i emocije, što ih može navesti da pretjerano reaguju na male rizike, a nedovoljno na ozbiljne."
Karlin Morgan, penzionisana medicinska sestra iz Sjeverne Karoline, primijetila je povećanu pažnju na zdravstvena pitanja od strane ljudi bez medicinskog obrazovanja i pad povjerenja u nauku, što se ogleda u smanjenju vakcinacije i porastu bolesti poput malih boginja.
Gelfand naglašava da lideri moraju poslati jasne i iskrene signale o prijetnjama kako bi povjerenje bilo obnovljeno. "Snažne, pouzdane institucije su istorijski bile naša supermoć kao društva. One su ono što milionima ljudi omogućava da se usklađuju u uslovima neizvjesnosti, a da se međusobno lično ne poznaju", kazala je.
"Bez tog institucionalnog oslonca gubimo sposobnost kolektivnog djelovanja koja je ljudskim zajednicama hiljadama godina pomagala da opstanu."