tacno.me
tacno.me
Naslovna

Društvo

Remek djelo ljudskog ništavila

Za Antenu M piše: Milenko - Mito Marković Iz dobro poznate kuhinje se, ko zna koji put, želi skrenuti pažnja sa sopstvenih problema, u sopstvenoj državi, prebačajući na druge države regiona.

26. maj 2026. 19:10
Fotografija uz vijest: Remek djelo ljudskog ništavila

Iz dobro poznate kuhinje se, ko zna koji put, želi skrenuti pažnja sa sopstvenih problema, u sopstvenoj državi, prebačajući na druge države regiona.

U ovom trenutku sve države regiona su ,,betonirale” svoje granice prema Srbiji, osim Crne Gore, i to zahvaljujući sljedbenicima Amfilohija Radovića.

Kako bi se se skrenula pažnja sa aktuelnog Miloša Medenice, sa još aktuelnijeg ubistva u Beogradu, a, Boga mi, i sa nekoliko stotina hiljada ljudi koji su izašli na protest prije nekoliko dana, i svih onih nemilih događaja nakon samog protesta, u stanju su napraviti film, koji sigurno zavrjeđuje epitet remek djela ljudskog ništavila.

Pored osnovnog motiva, medijske dimne zavjese, treba omalovažiti i nevjerovatnu erupciju CRNOGORSTVA 21. maja, a da se ne varamo i poslednje istraživanje koliko ima suverenista trenutno u našoj zemlji.

Sve mi se čini, da se nekome drma stolica, čim se za pjenu hvata, montirajući ovakve filmove.

Čemu bi inače služio sramotni film, iz produkcije velikosrpskih nacionalista koji podlu maštu koriste umjesto i jednog jedinog dokumemta, ujedno poltronišući aktuelnom grobaru države Srbije.

Ima još poneki razlog upakovan u ovo remek-djelo ljudskog ništavila. Sabrao je to Vučičević dobro, zajedno sa svim patološkim mrziteljima svega crnogorskog, isto kao i njihov krajnji nalogodavac.

Objedinili su još nekoliko motiva i proizveli trenutnu medijsku zavjesu za sopstvena nepočinstva.

Osmislili su film o izmišljenim cetinjskim "kopiladima", u toku malo više od dvogodišnje okupacije Cetinja od fašističke Italije.

U Crnoj Gori, đe se nije moglo sakriti ako je neko nekome preko doline prošao, a ne da se sakrije neko kopile, zahvaljujući njihovim ideološkim precima koji su nas i tada špijali Italijanima, Njemcima, Austrougarima, svakome kome je trebalo, a naši završavali pred streljačkim strojevima, na vješalima, a neki i na lomačama od sopstvenih ognjišta.

Ni tada, ni sad nam nijesu ništa htjeli sakriti, već nam podmetali i špijali nas vazda jednako.

Vjerovatno ih je ćerala mržnja prema Cetinju, koje je, ipak, neosvojiva tvrđava na putu velikosrpskog nacionalizma.

Kad je ne možeš osvojiti pokušaj je uniziti! I to preko cetinjskih majki! Iako su svjesni da je najglibavija i najgora cetinjska raša više vrijeđela od najsvitnije uniforme Pavla Đurišića ili Baja Stanišića.

Što bi drugo mogli očekivati od baštinika politike turista sa Krfa, koji su o Božiću 1916. ispraćeni na kupanje u Grčku, a u povratku okupirali Crnu Goru, i koji, kao izraz zahvalnosti za Mojkovac, spališe pola Crne Gore, između ostalih i porodicu Zvicer - nego da se okome na luču balkanske i evropske slobode.

Kompleksi se preteško liječe, ocigledno je to. Ništavilo od filma je, u tom smislu, neizgovorena paralela sa njihovom stranom istorije, pa u nedostatku n.

Kad su mogli izmisliti sopstvenu istoriju, što ne bi mogli nama i kopilad podmetnuti.

Ojađenima ženama toga doba, koje su prehranjivale toliko usta, crnčile od jutra do sjutra, pa sve do toga, kad je zatrebalo poslednje parče hljeba ponijele čojeku u neki rov, zajedno sa džebanom, služeći ga i u samom boju, što vladika Rade, ispod bijele kamilavke - ovjekovječi u "Gorskom vijencu" u liku Ljubice Radunove:

Umjesto da se osvrnem na horizontalnu kolaboraciju i djelo istoričarke Ljubinke Škodrić, koja je do detalja u svom djelu opisala intimne veze sa njemačkim okupatorom u Beogradu za vrijeme II svjetskog rata, da se osvrnem koliko ih je ošišano do kože nakon oslobođenja, ukazaću na nešto drugo, na jedan za nedopustiv propust u samom filmu.

,,Hrabri Cetinjani ginuli za slobodu širom Jugoslavije“.

Konačno, jedna lijepa riječ o Cetinju, ali je opet napravljena nepravda prema cetinjskim ženama, jer je preskočeno da se kaže da su se sa Cetinjanima borile i njihove sestre. Ali se to ne podudara sa narativom o "kopiladima".

Previđeli su Vukicu Mićunović, Jelenu Ćetković i mnoge, mnoge druge.

Sad se prirodno nameće pitanje, đe su vama bili preci dok su se Cetinjanke i Cetinjani hrabro borili?

Da zaključim nečim na što nikako nemam odgovor.

Kako na sve ovo reaguju Cetinjani koji uporno śede, jedu i piju sa pokroviteljima ovog projekta?

Kako im možete pružiti ruku, biti u njihovoj trpezi, a ujedno se pozivati na tradiciju koju vam oni isti ovako prezentuju?!?

Najnovije vijesti u vašem džepu!

Strujić Harbić: “Umjetnička sloboda” na obraz Crne Gore

Autori „Pečata“: Zloupotrijebljeni naši kadrovi u propagandnom filmu, tražimo reakciju RTCG

Vučić ne vidi nikakve uvrede u skandaloznom filmu: Zaustavljanje TV programa u Crnoj Gori je nedemokratsko

MSS: Dokumentarac „Referendum – priča o izmišljenoj slobodi” primjer govora mržnje i medijski pakovane propagande