Red je da i ministarka Vujović sazna

Dao sam sebi dan za razmišljanje na temu: ima li smisla trošiti vrijeme na pisanje (o) ministarki koja ne prati zbivanja u svom resoru. Odlučio sam da ima. Posljedica su redovi koji slijede...

Neobično je da ministarka kulture i medija slabo (ili nikako) prati medije. Inače bi, da to iole radi, morala znati za probleme Antene M o kojima je pitao Adrijan Vuksanović, tokom sjednice Skupštine Crne Gore. Njen kolega, ministar pravde Bojan Božović našao je za shodno da se tim osjetljivim, moguće i paradigmatičnim, slučajem pozabavi i principijelno oglasi.

Volio bih da vjerujem da je barem njen odnos prema kulturi posvećeniji.

Volio bih i reći da je čudno, i stoga što ne smatram da je ministarkina osnovna vokacija nužno nepremostiva prepreka za dobro vođenje složenog resora, što ministarka ne razumije svrhu Fonda za podsticanje pluralizma i raznovrsnosti komercijalnim i neprofitnim emiterima (kako je njegov skraćen, a opet predug i, u svakom slučaju, neadekvatan naziv). Ali mi nije čudno. Jer sam u najranijoj fazi njenog mandata shvatio da tu nema ni volje, ni načina da razumije o čemu se u novinarstvu radi.

Zato je za pojašnjenje koje slijedi ministarka tek povod, a svi ostali su ciljna grupa. Narečeni Fond nije osnovan zbog novčane pomoći privatnim novinarskim kućama! Nego zbog pomoći privatnih medijskih kuća društvu! Bitna je razlika, je l' da? Shvatili bi to i stranci kad bi im ministarka umjela da objasni. Neko je nekad, davno prije 30. avgusta 2020, pravilno razmišljao da RTCG i lokalni javni servisi nijesu dovoljno jak instrument u borbi za očuvanje mentalnog zdravlja nacije, pa je osmislio način da u tu važnu operaciju uključi i privatna glasila. Tako što će ih novcem svih građana motivisati da produciraju sadržaje na polzu (korist, ko ne razumije izvorni crnogorski) istih tih građana.

Reklo bi se, logika jasna i čista kao suza, pronalazaču aferim (čestitke, ko ne razumije turcizme u izvornom crnogorskom)!

Kao i u svemu drugom, Antena M je i u ovoj priči, što bi rekli stari Crnogorci – sui generis (svoje vrste, jedinstvena, neponovljiva...). Antena M je, evo 32 godine, javni servis u privatnom vlasništvu. Što će reći da o svom (preciznije – o mom) trošku informiše, obrazuje i zabavlja građane Crne Gore svih vjera i nacija. Rekao bih (saglasan sa tezom da je skromnost vrlina onih koji nemaju druge i da joj se ne smije davati prednost nad živom istinom), da smo to u kontinuitetu radili (više uglavnom nego ponekad) bolje od onih koji su javni servisi formalno. Naročito od ovoga u koji se svake godine skrka jače od 20 miliona novca svih građana (kako se to voljelo reći prije 30. avgusta 2020.). Posljedice toga ulaganja već su, po pomenuto zdravlje nacije, štetnije od stezanja kaiša oko vrata primarnog, sekundarnog i tercijarnog sistema zdravstva.

Neko je jednom napisao da je Antena M „fabrika novinara i Crnogoraca“. Ne branimo se od komplimenta (vidi gore naš stav prema lažnoj skromnosti) ali bismo, istine i cjelovite slike radi, precizirali da smo mi mjesto okupljanja svih koji drže do dobrog novinarstva, bez obzira na vjeru, naciju, ideologiju i ostale osobine i afinitete. Svih koji nijesu izgubili osjećaj za poštovanje ljudskog dostojanstva, koji ne vole prčkanje po porodičnom životu i privatnosti uopšte, koji se ne raduju tuđoj nesreći... Mada, da ne bude zabune, posvećeno služimo misiji da Crnogorci ne budu zanavijek „mali, zapušteni narod“.

Dok su se te stvari i u Crnoj Gori brojale, Antena M je, tek da podsjetim, znala dobiti priznanje za najbolji radio u, tada, konkurenciji preko 300 stanica jugoistočne Evrope koje su reemitovale program Slobodne Evrope ili dobiti nagradu za najbolji informativni program među oko 800 radio i tv stanica mreže SEENAPb.

Danas, srećom, nije sasvim tako iako je Crna Gora medijska kolonija, drugačije ali jednako, kao i tada. Ali i danas je mnogo toga što se moglo naučiti samo na Anteni M. Od toga zašto se koristi naziv Crkva Srbije, do toga kako je ministarkin kolega iz Vlade i stranke kupio patrolne brodove u Francuskoj.

I to nema nikakve veze sa ličnim, ideološkim ili partijskim (kako bi se moglo zaključiti iz sve češćih nekontrolisanih eksplozija ministra odbrane, u različitim prilikama i na različitim mjestima, usmeno i pisano) odnosima, nego sa pravom i potrebom javnosti da zna. O, da, itekako Antena M ima stav i prema radu dvoje ministara, njihove stranke i Vlade u kojoj su. Ali ga iskazuje isključivo u analitičkom žanru (znate da su to kolumne, osvrti, komentari...), a ne u faktografskom (vijesti, izvještaji). Jer su za nas činjenice svete, a komentari slobodni. Zato se i možemo pohvaliti da naš radio Antena M za 32 godine nije imao demanti naše vijesti.

Ministarka kulture i medija ne preferira glasilo kakva je Antena M. I mi sa tom činjenicom možemo da živimo minimum još nekoliko stotina godina. Čak i ako njen duh uđe u njenog nasljednika na čelu resora, pa i on bude imao potrebu da naglašava, kao dokaz demokratičnosti - svoje i/li Vladine, da novac ide i glasilima koja kritikuju njihov rad. Što je još jedan dokaz koliko je ministarki nedokučiv na samo koncept Fonda nego i slobode medija. Ali, iz gomile prvorazrednih razloga i ne pomišljamo da se pomirimo sa odlukom Savjeta AMU da nam, na nezakonit, drzak i pokvaren način oduzme ono što nam pripada. U Fondu nijesu ni pare AMU, ni pare Ministarstva kulture i medija. U Fondu su pare svih građana Crne Gore, uključujući i nas zaposlene u Anteni M. Po načelu pravednosti, svaki cent iz Fonda da pripadne Anteni M ne bi nam se odužili za sve što smo o svom trošku objavili, popravljajući štetu koju čine abonenti državne kase, poput CANU ili RTCG. Ali, mi tražimo samo ono što nam pripada po propisima.

I dobićemo to. A onda ćemo o lijepom završetku ove prljave priče obavijestiti crnogorsku javnost. I resornu ministarku, dakako.

Najnovije vijesti u vašem džepu!