Kultura
Recenzija filma „Kako živjeti na Zemlji“: Benedikt Kamberbač donosi optimizam u odgovoru na klimatsku krizu
Film Fredija Devasa, sa Benediktom Kamberbačom u Prirodnjačkom muzeju u Londonu, fokusira se na pozitivne korake u borbi protiv klimatskih promjena, ističući da je promjena već u toku.
Za razliku od uobičajenih dokumentaraca o klimatskim promjenama koji se oslanjaju na mračne tonove, bijes i očaj, film Fredija Devasa, koji vodi Benedikt Kamberbač u Prirodnjačkom muzeju u Londonu, nudi drugačiji pristup: fokusira se na konkretne, pozitivne korake koje pojedinci i zajednice mogu preduzeti kako bi zaštitili planetu. Film je sastavljen od segmenata različitih autora i stručnih sagovornika, a njegov cilj je da pokaže da promjena nije samo moguća, već i već u toku.
Autor recenzije, filmski kritičar lista Guardian Piter Bredšo, ističe da postoji vrijednost u dokumentarcu koji ne upada u „kuknjavu, ljutnju i očaj“. Ipak, napominje da film ponekad djeluje kao školski edukativni program, a ne sadržaj namijenjen odraslima, kao i da mu muzička podloga ponekad previše „usmjerava“ emocije gledalaca – govoreći im kada treba da osjete nadu ili euforiju.
Film se bavi i temom konzumacije mesa, naglašavajući koliko je stočarstvo destruktivno za prirodu zbog krčenja zemljišta. Ipak, ne pokušava da izazove osjećaj krivice kod ljudi koji jedu meso. Umjesto toga, prikazuje kako biljne zamjene, poput micelijuma, još nijesu savršene, ali se stalno unapređuju.
Takođe se govori o inicijativama bioloških investicija – poslovnim modelima koji su povezani sa obnovom prirode kao izvora resursa. U filmu se pojavljuje i instruktor terapije u šumi iz Južne Koreje, koji koristi šumske prostore za psihološko oporavljanje ljudi. Iako se to može lako ismijati kao „grljenje drveća“, film sugeriše da prirodni prostori zaista imaju iscjeljujući efekat.
Prirodnjak i voditelj Dan O’Nil prikazan je kako posjećuje Singapur, i umjesto kritike hiper-kapitalističkog grada, on hvali njegovu strategiju integracije zelenih površina u urbani prostor.
Na kraju, film sugeriše da će i dalje biti potrebne velike mjere vlada zemalja G7, ali ističe da i lokalne, „od dna ka vrhu“ inicijative imaju važnu ulogu u borbi protiv klimatske krize.