Rade Šerbedžija predstavio knjigu „Crnocrveno“ na Podgoričkom sajmu knjiga

Na četvrtom danu Međunarodnog podgoričkog sajma knjiga održana je promocija knjige „Crnocrveno“ glumca Rada Šerbedžije, koja je privukla veliku pažnju publike.

Šerbedžija je na početku istakao da je ovo njegova druga štampana knjiga. „Prva knjiga je Promjenljivi. To je bila knjiga na koju me nagovorio da je štampam moj prijatelj Igor Mandić, s kojim sam dugo godina baš bio od svoje rane mladosti prijatelj. I on je znao da ja pišem. Pisanje sam u ranoj mladosti osjećao kao svoju najveću strast. Najprije mi je strast bilo čitanje, jer sam čitao mnogo. Promjenljivi je bila knjiga u kojoj sam pisao pjesme koje su zapravo najviše o teatru. To su bila neka moja zapažanja koja idu iz moje koncentracije kao mladog glumca o životu, o ulogama, o suštini uloge, pa su tako nastale i neke dosta dobre pjesme kao, na primjer, Kameni gost o Don Juanu koju sam pisao kad sam igrao Don Juana. Ja sam pisao tu o jednoj čudnoj stvari ispitujući otkud se u meni stvorila ta mogućnost za tim lažnim životom koji se zove gluma. Otkud u meni koji sam bio toliko nadaren nogometaš i ovako i uspješan u svemu čak i odličan učenik. Zato sama ja sebe pitao i onda pisao o tome otkud ta strast, to neko ubijanje, neko izmišljanje, gluma i o tome sam pisao,“ rekao je Šerbedžija.

On je objasnio i značenje naslova knjige „Crnocrveno“: „Naslov Crnocrveno je neki moj privatni disidentizam i disidentstvo prema komunizmu kao takvom. Ja koji sam volio Jugoslaviju i volio socijalizam i danas sam socijalista, uvjereni ljevičara, ali sam na neki način u sebi, a i okolo sebe primjećivao sve ono što je što je bilo malo rogobatno protiv čega sam bio. Tako da sam imao sreću recimo da sam bio glumac Živojina Pavlovića jer sam igrao u pet njegovih filmova koji su svi bili disidentski zapravo i uopšte sam se družio s takvim ljudima u mladosti,“ naveo je autor.

Knjiga je, kako je rekao, intimno posvećena njegovoj prvoj ženi Ivanki. „Knjiga je intimno zapravo posvećena mojoj ženi Ivanki u kojoj sam beskrajno zaljubljen bio i ostao ali nažalost nam se brak raspao, nije bitno čijom krivnjom. Kad se ljubav raspadne onda nema krivca,“ dodao je Šerbedžija.

U knjizi se nalazi 36 pjesama koje govore o njegovom mikrokosmosu: „Govore o mojoj ženi koja spava kraj mene ili sjedi ili odlazi od mene, o mojoj djeci, o čaši koja stoji na stolu, ormaru starom, o sobi, o snovima, o tišini. Tu su i prozni zapisi o rastanku, o zmiji koja se provlači kroz mene u obje moje knjige. Zmija kod mene predstavlja kazališnu i filmsku umjetnost, odnosno glumu kako se to uvuklo u mene i razgovor s njom, s umjetnošću, moj strah od nje, moja ispitivanja slobode, moja želja da mene napusti ta zmija,“ rekao je Šerbedžija.

Prisjećajući se mladosti, govorio je i o prijateljstvu sa Božom Koprivicom: „Božo Koprivica je bio najbolji od svih futbalera s kojima sam igrao. A igrao sam i sa Aćimovićem, sa Petkovićem, sa Zajecom, sa Perom Močibobom, sa Vabecom. Igrali smo mali i veliki fudbal. Moram da izrazim svoje oduševljenje sa čovjekom koji se zvao Božo Koprivica. Ali ne samo to što je igrao najbolje fudbal od svih nas amatera, nego to što je bio toliko častan, toliko uman, hrabar i talentovan pisac,“ kazao je Šerbedžija.

Tokom promocije, Šerbedžija je recitovao svoje pjesme, a atmosferu je upotpunila violinistkinja Verica Čuljković koja je pratila njegovo recitovanje svirajući violinu. Nakon promocije, potpisivao je knjige svojim brojnim obožavaocima.