Društvo
Prisjećanja Boška Mijanovića na Danila Kiša: Prijateljstvo i dva svijeta
Boško Mijanović evocira prijateljstvo sa Danilom Kišom od gimnazijskih dana na Cetinju do zajedničkih studentskih godina u Beogradu, opisujući njihove različite puteve i intelektualne svjetove.
Prijateljstvo Boška Mijanovića i Danila Kiša počelo je u cetinjskoj gimnaziji 1947. godine i trajalo je više od četiri decenije, sve do Kiševe smrti 1989. godine. Nakon školskih dana i prvih književnih pokušaja, njihovi putevi su se ponovo ukrstili u Beogradu sredinom pedesetih, gdje su nastavili studije. Kiš je upisao svjetsku književnost, dok je Mijanović izabrao matematiku.
Sa nekadašnjim gimnazijalcima Pavlom Đonovićem, Pavlom Zorićem i Milanom Belim Popovićem, činili su krug mladih ljudi koji su dane provodili na fakultetima i u bibliotekama, a noći u književnim raspravama i beogradskim kafanama.
Mijanović se prisjeća: „Poslije završetka gimnazije, putevi kojima smo krenuli vodili su nas u isti grad, ali ne i istim pravcem. Danilo Kiš je 1954. godine upisao svjetsku književnost na Filozofskom fakultetu u Beogradu... Ja sam, pak, napustio Građevinski fakultet i prešao na Prirodno-matematički, birajući matematiku, ne sasvim svjestan gdje će me taj izbor odvesti.”
Iako su studirali različite oblasti, često su se sastajali u Beogradu, gdje je njihovo gimnazijsko druženje dobilo čvršći oblik. Ubrzo im se pridružio Milan Beli Popović, zatvarajući njihov krug prijatelja.
Mijanović opisuje dva paralelna svijeta u kojima je živio: „Jedan je težio preciznosti, dokazu i zakonitosti; drugi mašti, jeziku i ljudskoj sudbini. Nijesu se međusobno potirali - naprotiv, dopunjavali su se.”
Pored intelektualnih aktivnosti, provodili su noći u beogradskim kafanama poput „Prešernove kleti” i „Tri šešira”, dodirujući ostatke beogradske boemije koja je tada polako gasnula. Kiš je kasnije govorio o tom vremenu kao o razdoblju ulaska u svijet boemije, pijući mnogo i tražeći nešto što se nije lako nalazilo.
Ljeto 1988. godine donijelo je Danila Kiša i Paskala ponovo na Cetinje. Mijanović se prisjeća razgovora o Kišovom zdravlju i trenutaka nade koje su dijelili uz prijatelje i umjetnike.
Nakon Kiševe smrti, Mijanović je prisustvovao sahrani na Novom groblju u Beogradu, gdje se oprostio u ime prijatelja iz mladosti. Poslije sahrane, posjetio je hotel Palas, mjesto gdje se Danilo Kiš vjerio sa Mirjanom Miočinović.
Mijanović vidi četiri jasna poglavlja u Kišovom životu, počevši od kaljenja na Cetinju, gdje je od dječaka postao punoljetan čovjek.