Društvo
Priča o mom pradjedu Nikoli Jovanoviću, narodnom poslaniku i učitelju
Nikola Jovanović iz Međuriječja bio je učitelj, školski nadzornik i narodni poslanik Kraljevine Jugoslavije, poznat po zalaganju za razvoj školstva i izgradnju puta kroz Platiје.
Moj pradjed Nikola Jovanović iz Međuriječja bio je narodni poslanik Narodne skupštine Kraljevine Jugoslavije u dva saziva, učitelj, školski nadzornik i čovjek koji je svoj život posvetio prosvjeti, narodu i napretku svoga kraja.
Pripadao je generaciji obrazovanih ljudi koji su vjerovali da se znanjem, radom i upornošću može mijenjati život ljudi i doprinositi napretku društva. Kao učitelj i školski nadzornik radio je na razvoju školstva i obrazovanja, ostavljajući dubok trag u svome vremenu i među ljudima svoga kraja. Bio je cijenjen kao prosvjetni radnik, ali i kao čovjek koji nije ostajao po strani kada su u pitanju bili interesi naroda.
Kao narodni poslanik, predstavljao je svoj narod i svoj kraj u Narodnoj skupštini Kraljevine Jugoslavije. Nije bio političar koji je gledao stranačke interese ili tražio korist za sebe, već čovjek koji je nastojao da izbori bolji život za ljude koji su živjeli u teškim prilikama, bez puteva i osnovnih preduslova za napredak.
Božo Vuković je u svojoj knjizi „Učitelj i narodni poslanik Nikola Jovanović“ zapisao priče koje i danas žive u narodnom pamćenju, o upornosti, narodnoj mudrosti i borbi Nikole Jovanovića za izgradnju puta kroz Platiје, jednog od najznačajnijih poduhvata za rovački i morački narod.
Ostala je zapamćena priča da je, u razgovoru sa državnim vrhom, tražio ne privilegije za sebe, već pomoć da se „probiju Platiје“ i otvori put rovačkom i moračkom narodu:
„Nikola Jovanović, kao narodni poslanik, nije bio pristrasan političar – više je vodio računa o tome kako da pomogne narodu u teškoj nemaštini i bez puteva. Simptomatičan je njegov postupak u Skupštini Kraljevine Jugoslavije prilikom dolaska predsjednika Vlade Stojadinovića. U narodu se i danas prepričava njegova mudrost i narodni pristup u borbi za izgradnju puta kroz Platiје, od Bioča do Manastira Morače.
Jedna priča kaže da je, kada je u salu Skupštine ušao Miladin Stojadinović, tadašnji predsjednik Vlade, poslanik Nikola Jovanović sjedio u ćošku. Stojadinović ga je upitao:
— „Što si sam i što si se izdvojio u ćošku?“
— „Ovako je moj narod u Rovcima – sam i izdvojen.“
Prema drugom kazivanju, Nikola je sjedio dok su svi ostali poslanici ustali da dočekaju ulazak Stojadinovića. Kada ga je ovaj upitao zašto i on ne ustane, Nikola mu je odgovorio:
— „Ustao bih, ali mi treba tvoja ruka, tvoja pomoć.“
— „Treba mi pomoć da probijem Platiје, da otvorim oči rovačkom narodu.“
Stojadinović mu je tada pružio ruku, na šta je Nikola uzviknuo:
— „Srećni smo – probićemo Platiје!“
Narod, naravno, ne može bez komentara i prigovora, pa kaže:
„Da nije bilo Nikoline staze, ne bi se ni radio put kroz Platiје.“
Za probijanje puta kroz Platiје dugo nije bilo inženjera koji bi se prihvatili tog poduhvata. Majka inženjera Tavčara bila je dadilja na dvoru kralja Aleksandra Karađorđevića, koji je, poznajući Tavčara, odlučio da upravo on bude angažovan kao najbolji inženjer za ovaj posao. Kredit je obezbijeđen, a Rovčani i Moračani su zauzvrat glasali za Jugoslaviju.
Kralj Aleksandar je, kao znak zahvalnosti, školovao dva sina Nikole Jovanovića o državnom trošku u Beogradu.
Na ulazu u Platiје nekada je bila postavljena spomen-ploča na kojoj je pisalo da je, za vrijeme vladavine kralja Aleksandra, velikom zaslugom narodnog poslanika Nikole Jovanovića i inženjera Tavčara, probijen put kroz Platiје.
Narod nikad ne zaboravlja. I danas se kaže:
„Da nije bilo Nikoline staze, ne bi bilo ni puta kroz Platiје.“
Pored javnog i političkog rada, Nikola Jovanović bio je porodičan čovjek. Sa suprugom Dragom imao je petoro djece: sinove Milana, Gaja i Mišu, te kćeri Nataliju i Julku.
Nikola Jovanović ubijen je 20. oktobra 1941. godine, u vrijeme ratnih stradanja, političkih sukoba i dubokih podjela koje su potresle tadašnju Jugoslaviju. Njegova smrt ostavila je duboku ranu u porodici i njegovom zavičaju, ali sjećanje na njega živi kroz njegove potomke i kroz priče koje su sačuvane do danas.
Danas, s vremenske distance, Nikola Jovanović za nas nije samo ime zapisano u istoriji, niti samo narodni poslanik, učitelj i školski nadzornik. On je naš pradjed, čovjek čiji su život, djelo, borba i tragična sudbina duboko utkani u porodično naslijeđe i narodno pamćenje.
Narod ne zaboravlja ljude koji su svojim djelom ostavili dubok trag iza sebe. Nikola Jovanović bio je jedan od njih.