Politička suđenja u Crnoj Gori: Katnićeva sudbina i kontekst državnog udara 2016.

Analiza političkih suđenja u autoritarnim društvima pokazuje da se ne traže dokazi o krivici optuženih, već se suđenja koriste za eliminaciju političkih protivnika. U Crnoj Gori, kao i u Rusiji i Bjelorusiji, politički protivnici se često optužuju za kriminalne radnje, a ne za terorizam ili veleizdaju. Pokušaj državnog udara 2016. godine, koji su specijalni tužioci spriječili, odredio je sudbinu Milivoja Katnića i Saše Čađenovića.

Sukob velikosrpske i crnogorske državotvorne ideje traje decenijama, a politička situacija u Crnoj Gori od 2020. godine karakteriše udruživanje političkih stranaka sa medijima, vjerskim i kriminalnim organizacijama, kao i vanjskim centrima moći. Suđenja funkcionerima bivšeg režima, uključujući Katnića i Čađenovića, treba posmatrati u ovom širem kontekstu.

Pokušaj državnog udara 2016. godine bio je trenutak istine za crnogorski režim, koji je tada bio slab i bez konsolidovane državotvorne svijesti. Nedostatak odlučnosti vlasti da procesuira sve učesnike puča, uključujući Andriju Mandića i Milana Kneževića, uticao je na političke prilike u narednim godinama. "Vrhovni državni tužilac Ivica Stanković, odbio je prijedlog Milivoja Katnića, da se uhapse Andrija Mandić i Milan Knežević, glavne političke figure planiranog puča."

Propaganda velikosrpske koalicije i kontaminirana nacionalna svijest doprinijeli su političkoj nestabilnosti, dok su protagonisti nove vlasti, koje je mitropolit Amfilohije inaugurisao u Ostrogu, zauzeli ključne pozicije. Na primjer, "Milan Knežević postavljen je za predsjednika Odbora za bezbjednost i odbranu", a "Andrija Mandić postao predsjednik parlamenta".

Reakcije suverenističkih stranaka i opozicije na hapšenja i sudske presude bile su mlake, što je olakšalo planove novog režima. Pored Katnića i Čađenovića, hapšeni su i procesuirani brojni funkcioneri iz različitih sektora vlasti.