Pljačka vijeka: Kako je Italijan opljačkao najzaštićeniji trezor i nestao sa dijamantima vrijednim 100 miliona dolara

U noći između 15. i 16. februara 2003. godine izvedena je jedna od najnevjerovatnijih pljački u modernoj istoriji — krađa koja i danas fascinira policijske istražitelje, stručnjake za bezbjednost i ljubitelje kriminalističkih priča širom svijeta. Glavni akter bio je Italijan Leonardo Notarbartolo, sitni kriminalac iz Torina sa više od 30 godina iskustva u krađama i prevarama. Ono što je uspio da izvede u Antverpenu mnogi i danas nazivaju „pljačkom vijeka“.

Meta je bio čuveni Dijamantski centar u Antverpenu, jedan od najzaštićenijih trezora na svijetu. Trezor se nalazio dva sprata ispod zemlje i bio je obezbijeđen gotovo nevjerovatnim sistemom zaštite — infracrvenim detektorima toplote, Doplerovim radarom, seizmičkim senzorima, trotonskim alarmima i masivnim čeličnim vratima sa čak 100 miliona mogućih kombinacija za otključavanje. Sve je djelovalo kao nemoguća misija.

Međutim, Notarbartolo je mjesecima strpljivo pripremao plan. Čitava operacija trajala je skoro godinu i po dana. Da bi stekao povjerenje zaposlenih i imao pristup informacijama, iznajmio je kancelariju u istoj zgradi u kojoj se nalazio trezor i predstavljao se kao trgovac dijamantima. Vremenom je uspio da upozna način rada obezbjeđenja i detaljno prouči kompletan sistem zaštite.

Jedan od ključnih poteza bila je mala skrivena kamera postavljena iznad vrata trezora. Zahvaljujući njoj, banda je mogla da posmatra čuvare dok ukucavaju šifru za otvaranje vrata. Da bi onesposobili sofisticirane senzore, lopovi su koristili nevjerovatno jednostavne trikove. Senzore termokretanja poprskali su lakom za kosu, dok su senzore toplote prekrili trakom i stiroporom.

Prema kasnijim navodima, ulazak u trezor mjesecima su uvježbavali na replici trezora u prirodnoj veličini, koju je navodno dizajnirao insajder iz svijeta trgovine dijamantima. Kada su konačno provalili u trezor, otvorili su desetine sefova i odnijeli ogromnu količinu dijamanata, zlata, nakita i drugih dragocjenosti. Procjenjuje se da je vrijednost ukradenog plijena iznosila najmanje 100 miliona američkih dolara.

Zanimljivo je da su, prema pojedinim izvještajima, lopovi imali toliko plijena da dio dragocjenosti nijesu uspjeli ni da odnesu.

Iako je pljačka djelovala savršeno isplanirano, jedna greška na kraju je dovela do hapšenja Leonarda Notarbartola. Policija je pronašla odbačene tragove i materijale povezane sa pljačkom, što je istražitelje dovelo pravo do njega. Notarbartolo je priznao učešće u pljački, ali nikada nije otkrio identitete svojih saučesnika.

Osuđen je na deset godina zatvora, ali je zbog dobrog vladanja ranije pušten na slobodu i danas živi kao slobodan čovjek. Ono što ovu priču čini još misterioznijom jeste činjenica da ukradeni dijamanti i ostale dragocjenosti nikada nijesu pronađeni.

Više od dvije decenije kasnije, pljačka u Antverpenu i dalje važi za jednu od najsofisticiranijih krađa svih vremena, a mnogi vjeruju da policija nikada nije uspjela da otkrije kompletnu istinu o tome kako je zapravo izvedena.