Društvo
Obilježena 34. godišnjica deportacije bosansko-hercegovačkih izbjeglica u Herceg Novom
Memorijalnim skupom u Herceg Novom obilježena je 34. godišnjica ratnog zločina deportacije bosansko-hercegovačkih izbjeglica, uz poruke o važnosti podizanja spomen-obilježja i trajnog suočavanja sa prošlošću.
Danas je ispred zgrade hercegnovske policije održan memorijalni skup povodom 34. godišnjice ratnog zločina deportacije bosansko-hercegovačkih izbjeglica. Organizatori skupa bili su Akcija za ljudska prava (HRA), Centar za građansko obrazovanje (CGO) i ANIMA – Centar za žensko i mirovno obrazovanje. Skupu su prisustvovali članovi porodica žrtava, predstavnici Vlade, Skupštine Crne Gore, lokalne uprave, Specijalnog državnog tužilaštva, ambasade Bosne i Hercegovine, Bošnjačkog vijeća, Islamske zajednice, političkih partija, nevladinih organizacija, mediji i građani Herceg Novog.
Iz HRA su istakli da ni ova godišnjica nije dočekana uz ponovno otvaranje krivične istrage, podizanje spomen-obilježja ili uspostavljanje zvaničnog dana sjećanja na žrtve deportacije. Međutim, u aprilu ove godine napravljen je značajan pomak ka institucionalnom obilježavanju zločina. Na sastanku sa odbornicima Skupštine opštine Herceg Novi i ministarkom kulture i medija Tamarom Vujović iskazana je spremnost da se podrži inicijativa za podizanje spomen-obilježja žrtvama deportacije, kao i formiranje radne grupe za usaglašavanje teksta budućeg spomenika.
Izvršna direktorica HRA Tea Gorjanc Prelević kazala je: "Ohrabruje nas što je u Herceg Novom izgleda nastupilo novo vrijeme u kojem su politički činioci na zajedničkom sastanku prije mjesec iskazali gotovo jedinstveno opredeljenje da se ovakvi zločini više nikad ne ponove i da u to ime podrže trajno i dostojanstveno obilježavanje stradanja nevinih." Dodala je da spomenik nikoga ne može vratiti, ali može čuvati sjećanje na žrtve i upozoravati buduće generacije.
Ministar regionalno-investicionog razvoja i saradnje sa NVO Ernad Suljević istakao je važnost sjećanja na nevine žrtve bez obzira na vjeru ili naciju, te je poručio: "Neka nas sjećanje na ove nevine ljude ne dijeli, već zbližava u zajedničkoj želji da budemo bolje društvo. I neka nas uvijek podsjeća da je najveća pobjeda jednog društva onda kada uspije sačuvati čovjeka u čovjeku." Zamjenik Ombudsmana Mensur Bošnjak naglasio je da podizanje spomen-obilježja nije samo simbolika, već odnos države i društva prema istini i žrtvama.
Poslanica Bošnjačke stranke Kenana Strujić Harbić poručila je: "Pozivam nadležne da adekvatnim spomen obilježjem skinu ljagu sa imena Crne Gore, policije Crne Gore i Centra bezbjednosti Herceg Novi, a tužilaštvo da zločince, konačno, privede pravdi – jer je zločin razlog za osudu, a ne ime." Poslanik Pokreta Evropa sad Jovan Subotić naglasio je da nove generacije treba da se suoče sa zločinom deportacije i da ga obilježe na dostojanstven način.
Odbornica Evropskog saveza Tanja Vujičić istakla je da spomenik neće vratiti izgubljene živote, ali će pokazati da nisu zaboravljeni i da se greške priznaju. Novinar i publicista Šeki Radončić predložio je postavljanje spomen-ploče na zgradi Ministarstva unutrašnjih poslova Crne Gore sa imenima nestalih i ubijenih, te otvaranje arhiva.
Na skupu su bili prisutni i članovi porodica stradalih, među kojima su Sanina Krdžalija, Alenko Titorić i Osmo Bajrović. Posmrtni ostaci Bajrovića i Titorića još nisu pronađeni. Alen Bajrović je poručio da država treba da imenuje odgovorne i privede pravdi počinioce, te da se izgradi spomenik koji jasno ukazuje na ratni zločin sa potpisom države Crne Gore.
Jasenka Perović, sestra stradalog Alenka Titorića, izrazila je zadovoljstvo zbog pokretanja inicijative za spomen-obilježje i predložila da na ploči budu upisana imena nestalih i ubijenih, uz mogućnost dopisivanja novih imena.
Prema dostupnim zvaničnim dokumentima, crnogorska policija je u maju i junu 1992. godine nezakonito uhapsila najmanje 66 Muslimana-Bošnjaka iz Bosne i Hercegovine, koji su u Crnu Goru došli tražeći sigurnost, a zatim ih predala vojsci Srpske Republike u BiH. Ubijeno je 54, dok je 12 preživjelo izručenje. Takođe, iz Herceg Novog su deportovani i 33 Srbina i trojica Hrvata, ali nije poznato da je neko od njih stradao od posljedica deportacije. Hrvati su oslobođeni odmah, kao i znatan broj Srba koji nisu mobilisani.