Ekonomija
Njemačka auto-industrija mogla bi izgubiti 225 hiljada radnih mjesta do 2035. godine
Prema procjenama VDA, njemačka auto-industrija suočava se sa gubitkom od 225 hiljada radnih mjesta do 2035. godine, što je 35 hiljada više nego ranije predviđeno.
Njemačka auto-industrija suočava se sa teškim udarom, jer bi, prema procjenama VDA, do 2035. godine moglo nestati 225 hiljada radnih mjesta, što je 35 hiljada više nego što se ranije očekivalo.
Ova industrija decenijama je bila jedan od najvažnijih pokretača evropske ekonomije, ali tranzicija ka električnim vozilima pokazuje i svoju bolnu stranu. Najnovije procjene ukazuju na znatno veći gubitak radnih mjesta nego što se ranije mislilo.
Njemačko udruženje automobilske industrije upozorava da bi do 2035. godine u toj industriji moglo nestati ukupno 225 hiljada radnih mjesta, a razmjere krize posebno osjećaju dobavljači, odnosno kompanije koje proizvode djelove za klasične automobile sa motorima sa unutrašnjim sagorijevanjem.
Predsjednica VDA-a Hildegard Miler istakla je: "Prema trenutnim procjenama, mora se računati na gubitak 225 hiljada radnih mjesta do 2035. godine, od čega je već izgubljeno 100 hiljada između 2019. i prošle godine, što znači da je u narednih deset ugroženo još 125 hiljada."
Razlog nije samo slabija prodaja ili ciklična kriza, već duboka strukturna promjena. Električni automobili imaju manje mehanički složenih djelova od vozila sa benzinskim i dizel motorima, pa nestaje potreba za velikim dijelom komponenti povezanih sa klasičnim pogonom.
Zbog toga su dobavljači u posebno teškoj poziciji. Mnoge kompanije koje su decenijama proizvodile djelove za motore sa unutrašnjim sagorijevanjem sada moraju pronaći novo mjesto u industriji koja se ubrzano mijenja.
Miler je naglasila: "Mnoga radna mjesta biće izgubljena u industriji na putu od motora sa unutrašnjim sagorijevanjem ka elektromobilnosti."
Njemački proizvođači automobila već se suočavaju sa višestrukim problemima: visokim troškovima proizvodnje, sporijom potražnjom za električnim automobilima u dijelu Evrope, jakom konkurencijom iz Kine i velikim ulaganjima u novu tehnologiju. Najnovije brojke pokazuju da se pritisak ne osjeća samo u upravama velikih koncerna, već i u radionicama, fabrikama i dobavljačkom lancu.