Politika
Netačne vijesti i medijska odgovornost: slučaj incidenta u Sudu za prekršaje u Podgorici
Netačno izvještavanje i plasiranje neprovjerenih informacija može nanijeti ozbiljnu štetu pojedincima i društvu. Primjer je izvještavanje o incidentu između Ranka Ubovića i Dritana Abazovića u Sudu za prekršaje u Podgorici.
U Sudu za prekršaje u Podgorici došlo je do "kontakta između biznismena Ranka Ubovića i bivšeg premijera i lidera GP UR Dritana Abazovića", kako je saopštila policija.
Mediji, osim Portala ETV, nijesu prisustvovali ročištu, ali su neki objavljivali netačne informacije. Portal "Vijesti" prvi je objavio naslov "Težak incident u sudnici: Umalo tuča Dritana Abazovića i Ranka Ubovića", što nije tačno jer se incident nije desio u sudnici niti je bilo tuče.
Situacija se dogodila u holu Suda za prekršaje prije ročišta, kada su stranke ulazile u sudnicu. Ročište nije prekinuto, već je održano oko sat i po, uz prisustvo svih učesnika, bez sporova ili prekida.
Netačna informacija stajala je duže vrijeme na portalu "Vijesti", a zatim je ažurirana bez napomene o prethodnoj grešci. Naslov je promijenjen u "incident u sudu", a ne u sudnici.
Marko Banović iz Digitalnog forenzičkog centra ističe da su danas češći dezinformacioni narativi, koji kroz selektivno predstavljanje i izostavljanje konteksta stvaraju iskrivljenu sliku o događajima ili osobama.
On upozorava da takvi narativi predstavljaju veći izazov od klasičnih dezinformacija jer ih je teže prepoznati i demantovati, naročito u politički osjetljivim temama.
Banović navodi da dezinformacije mogu ozbiljno narušiti ugled pojedinaca, izazvati govor mržnje i prijetnje, kao i doprinijeti polarizaciji društva, slabljenju povjerenja u institucije i demokratske procese.
Na pitanje o etičnosti objavljivanja netačnih informacija bez naknadnog obavještavanja o ispravci, Banović je kategoričan: "NE."
On naglašava da mediji moraju transparentno ispravljati greške i jasno naznačiti šta je bilo netačno i zašto je izvršena izmjena.
Banović ističe važnost dosljednog poštovanja profesionalnih i etičkih standarda, uloge samoregulacije i efikasne primjene zakonskih mehanizama zaštite od klevete i govora mržnje.
Takođe, razvoj medijske pismenosti građana smatra ključnim za smanjenje uspješnog targetiranja pojedinaca putem manipulativnih sadržaja.
On navodi da dezinformacije najčešće koriste politički akteri, interesne grupe, ekstremistički pokreti, strani centri uticaja i pojedinci sa različitim motivima.
Posebno je izražen fenomen stranog malignog uticaja koji koristi medije i društvene mreže za oblikovanje javnog mnjenja, produbljivanje podjela i slabljenje povjerenja u demokratske institucije.
Banović zaključuje: "Cilj dezinformacija često nije da građani povjeruju u jednu konkretnu laž, već da postanu zbunjeni, da izgube povjerenje u činjenice i da počnu da vjeruju kako je nemoguće utvrditi šta je istina, a šta nije. Upravo zbog toga je borba protiv dezinformacija danas prije svega borba za očuvanje povjerenja u provjerene informacije, profesionalne medije i demokratske procese."