Nestanak kulta ličnosti Nikolasa Madura u Venecueli

Godinama su bilbordi veličali Nikolasa Madura kao "zaštitnika naroda" i "Super Brka". U primorskom gradu blizu Karakasa, čak su i kante za smeće i nadvožnjaci bili obilježeni njegovim prepoznatljivim brkovima.

Pet mjeseci nakon što su američke specijalne snage svrgnule Madura, njegov kult ličnosti se urušava, a nekadašnji saveznici ga brišu iz venecuelanske istorije. Ogromni portreti Madura i njegove supruge Silije Flores, koja je u zatvoru, još uvijek stoje na glavnim saobraćajnicama prijestonice, uz hešteg #WeWantThemBackNow.

Na ulicama oko predsjedničke palate Miraflores, umjetnici naklonjeni režimu ispisuju poruke podrške poput "Que viva Maduro, carajo!" i "Volimo Madura." Međutim, takvih izraza naklonosti je sve manje. Bilbordi i slike bivšeg lidera se uklanjaju ili prepuštaju propadanju.

U jednom stambenom naselju u centru Karakasa, murali posvećeni Maduru prekrečeni su bijelom bojom. Jedna mještanka je rekla: "Bila sam zapanjena, pomislila sam: 'Šta?!' Sve su ih prefarbali."

Na autoputu ka Guatireu, bilbord iz kampanje za izbore 2024. gotovo je nevidljiv, dok je u Kaukagui portret Madura premazan cementom. Grafiter je naslikao njegov lik uz citat sa sudskog ročišta: "Ja sam pristojan čovjek i još sam predsjednik svoje zemlje."

Analiza portala TalKual pokazala je da je privremena liderka Delsi Rodriges, bivša potpredsjednica i saveznik Madura, odmah nakon američkog upada spominjala njegovo ime 86 puta, dok je do marta ta brojka pala na sedam. Politički komentator Fil Ganson kaže: "Zapravo je prilično tužno kada sebe predstavljate kao velikog revolucionarnog vođu, a SAD vas kidnapuju i nekoliko mjeseci kasnije niko više ne može ni da se sjeti vašeg imena."

Ganson smatra da je Maduro tokom svoje vladavine otuđio ne samo protivnike, već i sopstveni pokret, dok se ekonomija smanjila za 70%, a milioni ljudi su napustili zemlju. "Maduro ih je, od 2013. nadalje, jednostavno odveo u potpunu slijepu ulicu... Zato imam utisak da je većina ljudi na čavističkoj strani željela Maduru vidi leđa."

Bijes javnosti dodatno je pojačavala Madurova neozbiljnost, naročito njegovo stalno pjevanje i plesanje na državnoj televiziji. "Maduro je bio potpuno bez osjećaja za realnost... Mislim da su čak i na čavističkoj strani ljudi mislili... 'Riješite nas ovog čovjeka!'", rekao je Ganson.

Iako tragovi podrške Maduru i dalje postoje, poput akcionih figurica i crvenih majica na nedavnom skupu u Karakasu, većina demonstranata nosila je bijelu boju, a ne tradicionalnu crvenu čavističkog pokreta.

Na autoputu između Karakasa i aerodroma oslikan je mural sa zahtjevom "Oslobodite Madura i Siliju", koji je ubrzo sabotiran polivanjem crnom bojom.