tacno.me
tacno.me
Naslovna

Društvo

MUP dao rok do 28. decembra – raskinite crkvene veze sa inostranstvom ili slijedi ukidanje

Ministarstvo unutrašnjih poslova (MUP) Estonije je Estonskoj pravoslavnoj hrišćanskoj crkvi (EPHC), ogranku u statusu samouprave Moskovske patrijaršije, odredilo rok od šest mjeseci da izabere novoga mitropolita i potpuno raskine veze sa patrijarhom Kirilom...

10. jul 2026. 20:01
Fotografija uz vijest: MUP dao rok do 28. decembra – raskinite crkvene veze sa inostranstvom ili slijedi ukidanje

Prije oko mjesec dana, Vrhovni sud Republike Estonije je potvrdio ustavnost amandmana na Zakon o crkvama i parohijama. Amandmani, koje je nakon složene procedure usvojio nacionalni parlament, imaju za cilj da osiguraju da vjerske zajednice ne mogu biti korišćene za hibridne djelatnosti iz inostranstva usmjerene protiv države Estonije. Iako u testu usvojenih amandmana nije izričito navedeno, amandmani se prvenstveno odnose na EPHC, ogranak Moskovske patrijaršije.

Uzevši u obzir da je Estonija članica Evropske unije, kao i NATO, slučaj nije nezanimljiv i za javnost u Crnoj Gori. Estonija, kao sada etablirana evropska demokratija, zakonski će – do zabrane kao krajnje mjere – sankcionisati hibridne, propagandne i špijunske aktivnosti kojima se pod zastavom „pravoslavlja” diriguje iz suśedne države.

Moskovskoj patrijaršiji je najvjernija saveznica Crkva Srbija: njezine ovdašnje eparhije, crnogorsko-primorska i budimljansko-nikšićka su iz Beograda formirane po okupaciji Kraljevine Crne Gore i uništenju autokefalne Mitropolije cetinjske - Crnogorske pravoslavne crkve…

U Estoniji, 27. juna su stupile na snagu amandmanske izmjene i dopune Zakona o crkvama i parohijama.

Potom je kancelar estonskoga MUP-a Tarmo Milits uputio pismo svim vjerskim zajednicama u kojem se navodi da imaju šest mjeseci, odnosno do 28. decembra o.g. da svoje aktivnosti usklade sa novim zakonskim odredbama. U protivnome, ministar unutrašnjih poslova može pokrenuti postupak za prinudni prestanak djelatnosti vjerske zajednice.

Iako je pismo upućeno svim vjerskim zajednicama, glavno se pitanje tiče sudbine EPHC povezane sa Moskovskom patrijaršijom. Kako navodi Javni servis Estonije: „Episkop Danil (Lepisk), u ime EPHC, kratko je odgovorio MUP-u da u narednih šest mjeseci namjeravaju da saznaju kako se primjenjuje novi zakon i onda će da donesu odluku o daljoj organizaciji crkvenoga života”.

Savjetnik MUP-a Estonije, Ilmo Au, objasnio je da EPHC prije svega mora da izabere svoga novog mitropolita, jer u crkvenoj upravi više ne mogu biti ljudi kojima nije produžena boravišna dozvola iz razloga nacionalne sigurnosti.

Poglavar EPHC, mitropolit Evgenij alijas Valerij Rešetnjikov, držaljanin Ruske Federacije, napuštio je Estoniju početkom 2024. godine, jer su – prema procjeni KAITSEPOLITSEI, estonske Uprave policije bezbjednosti – njegove aktivnosti predstavljale prijetnju po nacionalnu sigurnost.

„Međutim, teži zadatak za EPHC može biti uklanjanje referenci na Moskovsku patrijaršiju iz svojih crkvenih dokumenata: prema sadašnjim, patrijarh Rusije Kiril mora svojim potpisom da odobri sve odluke sabora EPHC, uključujući godišnji izveštaj, budžet i izbor članova crkvene uprave”, izvještava Javni servis Estonije.

Savjetnik estonskoga MUP-a, Ilmo Au, primjećuje da je raskid ovih veza emocionalno težak, ali sasvim moguć. „Ovdašnje sveštenstvo EPHC treba da izvrši ozbiljan unutrašnji posao i da jasno odredi kome služi: Svetoj Trojici ili Kremlju i Moskovskoj patrijaršiji”, rekao je on.

Prijt Rohtmets, vanredni profesor crkvene istorije na Univerzitetu u Tartuu, smatra da će EPHC vjerovatno pokušati da u izvjesnoj mjeri smanji uticaj Moskovske patrijaršije u svome ustavu, ali da li je moguć potpuni raskid – sporno je pitanje.

„Rekao bih da ćemo u narednih šest mjeseci viđeti da li EPHC uopšte želi, da li smatra mogućim da preduzme ovaj proces ili smatra da u Estoniji više ništa ne mogu da urade, jer sve odluke moraju da dolaze iz Moskve, kao što se do sada dosljedno tvrdilo”, rekao je Rohtmets.

Djelatnost EPHC regulisana je ne samo njezinim ustavom, već i „tomosom” o samoupravi moskovskog patrijarha Aleksija II Ridigera iz 1993. godine. „Tomos” smo stavili pod navodnike, jer prema mjerodavnoj ocjeni Vaseljenske patrijaršije, nakon što je Estonija 8. maja 1990. obnovila svoju nezavisnost, Moskovska patrijaršije nema kanonsku nadležnost nad tom zemljom.

Kako bilo, „tomos” Aleksija II iz 1993. svojevrsni je osnivački dokument koji definiše obim samouporavnih prava EPHC i njezino mjesto u jerarhiji Moskovske patrijaršije. Upravo u „tomosu” odluke najvišega organa EPHC – sabora – podliježu odobrenju patrijarha iz Moskve. Takođe je predviđeno da kandidaturu novoga poglavara EPHC – mitropolita – predstavlja i odobrava moskovski patrijarh.

Profesor crkvene istorije Prijt Rohtmets kaže da EPHC sada može da isključi odredbe o potčinjenosti Moskovskoj patrijaršiji iz svoga ustava, ali je malo vjerovatno da će željeti da ukloni reference na „tomos” kao osnivački dokument: „Pretpostavljam da će EPHC najvjerovatnije unijeti određene izmjene u svoj ustav, ali će istovremeno pokušati da zadrži tomos kao osnovu svojih aktivnosti”.

Rohtmets je napomenuo da je i Ukrajinska pravoslavna crkva - Moskovske patijaršije promijenila ime u Ukrajinska pravoslavna crkva, bez dodatka o Moskovskoj patrijaršiji, takođe i unijela iste izmene u svoj ustav. Prema njegovoj oceni, cio ovaj proces oko EPHC će na zimu neminovno dovesti do novih pravnih sporova. Nadležni sud moraće da odluči da li je EPHC zaista likvidirala svoje veze sa Moskovskom patrijaršijom. Drugim riječima, ima li osnova za prinudno gašenje EPHC?

Početkom 2025. godine, u manevru da izbjegne posljedice godinama najavljivanih amandmana na Zakon o crkvama i parohijama, Estonska pravoslavna crkva Moskovske patrijaršije, nakon sudskoga spora koji je vodila protiv estonske vlade, dobila je presudu u svoju korist, da ima pravo da se registruje pod novim imenom: Estonska hrišcanska pravoslavna crkva.

Estonija sada ima 1,36 milion stanovnika, od čega je Estonaca 69,1%, Rusa 23,7%, Ukrajinca 2,1%.

Na drugoj strani, čak 58% stanovnika Estonije, prema popisu iz 2021. godine, nije se identifikovao ni sa jednom religijom!

U takvoj konstelaciji, pravoslavlje je postalo većinska religija u Estoniji preteknuvši luteranizam. Prema popisu iz 2021. godine, udio pravoslavnih bio je 16%.

Nakon raspada Ruskoga carstva, Republika Estonija je proglašena 24. februara 1918. godine. Estonci su svoju nezavisnost odbranili u Ratu za slobodu (Eesti Vabadussõda) protiv agresijâ 1918-1919. i rusko-sovjetske Crvene armije i pronjemačkih snaga Baltičkoga landesvera (Baltische Landeswehr). RSFSR (preteča SSSR) i Estonija potpisuju 2. februara 1920. mirovni sporazum o međusobnome priznanju.

Vaseljenski patrijarh Meletije IV, odgovarajući na apel klira, naroda i vlade Estonije, 23. septembra 1922. izdao je tomos o autonomiji Estonske pravoslavne crkve u jurisdikciji Vaseljenske patrijaršije.

Međutim, 1940. godine, Rusi – tijesno sarađujući sa nacističkom Njemačkom u kontekstu pakta Molotov-Ribentrop – okupirali su Estoniju, prisajedinili je SSSR-u, te ukinuli autonomnu Crkvu i tamošnju pravoslavnu jerarhiju nasilno pripojili Moskovskoj patrijaršiji. Takvo je stanje potrajalo do ranih 1990-ih, kada su se Estonci ratosiljali ruske (SSSR) okupacije i obnovili svoju nezavisnost. Jedna od posljedica jeste da su se 54 od ukupno 83 pravoslavne parohije u toj zemlji izjasnile za vrćanje pod omofor Vaseljenske patrijaršije – u statusu autonomije, što je podržala i estonska vlada.

Patrijarh Vartolomej i Sinod na Fanaru su prihvatili apel iz Estonije, te 22. februara 1996. obnovili punovažnost tomosa iz 1922. i proglasili autonomnu ESTONSKU APOSTOLSKU PRAVOSLAVNU CRKVU (Eesti Apostlik-Õigeusu Kirik), čiji je predstojatelj mitropolit talinski Stefan Harlanbidis (86).

Reaguje Moskovska patrijaršija: na čelu joj je onomad Aleksij II Ridiger, rusifikovani Njemac rodom upravo iz Estonije – njegov je personalni dosije agenta KGB-a pod pseudonimom Дроздов izvorno objavljen u postsovjetskoj Estoniji. Ridiger nakratko prekida liturgijsko-kanonsko opštenje sa Vartolomejem. No spor je, ipak, prevaziđen „primirjem”, da u Estoniji egzistiraju oba ogranka, paralelno i vaseljenski i ruski.

Do kada? U novome kontekstu, nakon što je od strane Moskovske patrijaršije u jesen 2018. jednostrano objavljen raskol s Vaseljenskom Majkom-Crkvom zbog davanja autokefalije Pravoslavnoj crkvi Ukrajine, te zbog oružane agresije Rusije na Ukrajinu — Vartolomej je 2023. bio u zvaničnoj pośeti Estoniji.

Najnovije vijesti u vašem džepu!