Društvo
Može li se trauma naslijediti putem gena?
Nova istraživanja ukazuju da trauma može genetski uticati na potomke kroz epigenetske promjene, koje se prenose s generacije na generaciju.
Iskustvo koje mijenja život „ne umire jednostavno sa vama“, kaže jedan stručnjak. „Ono nakon toga nastavlja da živi sopstvenim životom."
Naučna istraživanja sugerišu da posljedice traume — od rata i genocida do zlostavljanja i faktora iz životne sredine — mogu genetski da se prenose sa jedne generacije na drugu.
Epigenetika proučava kako se geni uključuju i isključuju, pojačavajući ili utišavajući njihovu aktivnost dodavanjem ili uklanjanjem hemijskih oznaka, nazvanih metilne grupe. Ovo bi mogao biti mehanizam kojim trauma roditelja ostavlja trag u genima potomaka.
„Koliki dio naše sudbine je unaprijed određen? Koliki dio kontrolišemo?" pita se Moše Šif, profesor farmakologije.
Rejčel Jehuda, profesorka psihijatrije, kaže: „Ako osjećate da vas je pogodilo veoma traumatično, teško iskustvo koje mijenja život, a koje je imao vaš otac ili majka, u tome zaista ima nečega."
Njena istraživanja pokazuju da iskustvo koje mijenja život „ne umire jednostavno sa vama", već nastavlja da postoji u nekom obliku.
Razlika između genoma i epigenoma je kao razlika između hardvera i softvera — epigenom daje uputstva kako geni treba da se ponašaju i mijenja se pod uticajem okoline.
Jehuda je otkrila epigenetske promjene kod preživjelih Holokausta i njihove djece, posebno u genu FKBP5, povezanim sa anksioznošću i mentalnim zdravljem.
Studije pokazuju da trauma majke može dovesti do epigenetskih promjena u DNK njenih jajnih ćelija, utičući na mentalno zdravlje potomaka.
Istraživanja na veteranima Vijetnamskog rata ukazuju na nasljedne promjene u metilaciji DNK povezane sa PTSP-om.
Eksperimenti na miševima pokazuju da se strah od određenih mirisa može prenijeti na naredne generacije, iako oni nisu bili izloženi traumatskom iskustvu.
Epigenetske promjene izazvane traumom mogu trajati i do nekoliko generacija, a simptomi poput depresije i problema sa pamćenjem mogu se naslijediti.
Trauma nije samo psihološki događaj, već i oštećenje DNK izazvano faktorima iz okoline, kao što su hemikalije.
Neka istraživanja pokazuju da epigenetske promjene mogu biti reverzibilne, a stimulativno okruženje i lijekovi mogu ublažiti simptome povezane sa traumom.
Fizička aktivnost takođe može uticati na epigenom i smanjiti rizik od bolesti povezanim sa epigenetskim promjenama.