Milutin i Dragutin – idealni građani Srbije u ljeto 2026.

Kolumna: Građansko društvo i njegovi (ne)prijatelji

Za Antenu M piše: Aleksandra Bosnić Đurić

U periodu intenzivnih političkih događaja i protesta, Srbija je svjedočila vandalizmu, masovnim optužbama i praćenju građana, što je dodatno pojačalo tenzije u društvu. U tom kontekstu, učesnici marša za "Srbiju koja pobeđuje" ponavljaju scene iz studentskih protesta, dok su se na ulicama pojavljivali i predsjednici opština koji su hodali po vrelom asfaltu.

Predsjednik je, u jednom trenutku, predstavio robote Milutina i Dragutina sa šajkačama, pokušavajući da sa njima odigra moravsko kolo, ali je brzo odustao. Milutin i Dragutin su, međutim, nastavili, što je izazvalo utisak da su oni "idealni građani Srbije". Oni su predstavljeni kao simboli poslušnosti, jer "uvek rade ono za šta su programirani, ne napuštaju skupove, ne bune se, ne postavljaju pitanja, ne žale se Briselu, ne protestuju, ne blokiraju fakultete, ne optužuju vlast za korupciju, ne insistiraju na fer izbornim uslovima, ne menjaju mišljenje, ne svađaju se među sobom i ne očekuju ništa za uzvrat..."

Ova scena i simbolika Milutina i Dragutina dolaze u vrijeme kada režimski skupovi postavljaju visoke metalne ograde kako bi spriječili ulazak nezadovoljnih građana i kontrolisali pristup, dok su mnogi prethodni učesnici tih skupova napuštali događaje odmah nakon "čekiranja". To ukazuje na sumnju režima i prema sopstvenim pristalicama.

Milutin i Dragutin, kao prototipovi distopijske budućnosti Srbije, predstavljaju novi nivo političke manipulacije i kontrole, dok se društvo suočava sa sve ekstremnijim informacijama i tenzijama u ljeto 2026.