Milovac upozorava: Institucije se i dalje skrivaju iza ćutanja i oznaka tajnosti

Institucije i dalje tretiraju dokumenta kao svojinu, a ćutanje ostaje najlakši način da se građanin iscrpi.

MANS je kroz brojne slučajeve, poput onih Duška Golubovića, Miloša Medenice i Petra Lazovića, pokazao koliko jedan dokument može biti ključan za kontrolu vlasti i otkrivanje sumnjivih obrazaca.

Pravo javnosti da zna često se lomi na ćutanju institucija, oznakama tajnosti i dugotrajnim postupcima za dokumente koji su najvredniji upravo dok javnost još može reagovati.

Dejan Milovac, zamjenik izvršnog direktora MANS-a, upozorava da dio državnih organa i dalje dokumentaciju tretira kao svojinu, iako bez pristupa tim podacima nema ozbiljne kontrole vlasti ni djelotvorne borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala.

MANS je dokazao kroz konkretna istraživanja da slobodan pristup informacijama (SPI) nije samo administrativni mehanizam. Dokumentacija pribavljena putem SPI korišćena je u provjerama imovine i prihoda bivšeg operativca ANB-a i policijskog funkcionera Duška Golubovića, dok su u slučaju Petra Lazovića pokušavali da dođu do podataka o zaposlenju i zaradama kako bi ih uporedili sa dokumentovanom imovinom i trgovinama. Nakon bjekstva prvostepeno osuđenog Miloša Medenice, preko SPI su dobili i službene zabilješke MUP-a o policijskim kontrolama poštovanja mjere zabrane napuštanja stana, što je otvorilo dodatna pitanja o radu institucija.

Milovac poručuje da “mnoge važne istraživačke priče počinju upravo jednim dokumentom” i da se spremnost države da se bori protiv korupcije vidi i po tome koliko javnosti omogućava pristup činjenicama na osnovu kojih može kontrolisati njen rad.

Danas se širom svijeta obilježava Međunarodni dan slobodnog pristupa informacijama.

Iako se SPI sve češće koristi, koliko su građani i institucije svjesni važnosti ovog instrumenta kao mehanizma kontrole i borbe protiv korupcije?

Građani sve više koriste SPI da bi ostvarili svoja prava, razumjeli odluke koje ih se tiču ili došli do podataka od javnog značaja. To se vidi i kroz aplikaciju “Pitajte institucije”, gdje pitanja ne dolaze samo od novinara i organizacija, već i od ljudi kojima je potreban dokument da bi provjerili postupanje institucija u njihovim slučajevima.

Institucije, međutim, ne prate taj rast interesovanja odgovarajućom otvorenošću. Neke i dalje smatraju da su dokumenta njihova svojina i da javnosti treba dati samo ono što same odluče. Potrebni su ljudi koji će blagovremeno obrađivati zahtjeve, uređene evidencije i sajtovi sa dostupnim podacima, ali prije svega politička volja za prihvatanje javne kontrole.

SPI je važan i za demokratizaciju Crne Gore jer omogućava javnu raspravu zasnovanu na dokumentima i provjerljivim činjenicama, naročito u vremenu brzog širenja dezinformacija.

Za borbu protiv korupcije je presudan pristup ugovorima, isplatama, odlukama i evidencijama, jer bez njih je teško otkriti korupciju, sukob interesa ili postaviti pitanja o porijeklu imovine. Mnoge važne istraživačke priče počinju jednim dokumentom.

Zatvorenost institucija se manifestuje kroz ćutanje na zahtjeve, rješenja kojima se zabranjuje pristup i pozivanje na tajnost. Među najzatvorenijim su MUP, Ministarstvo zdravlja, ANB i druge institucije koje se često ponavljaju u evidencijama MANS-a.

Ćutanje administracije je najčešći način izbjegavanja davanja informacija. Tokom 2025. MANS je podnio 1.804 žalbe zbog ćutanja institucija. Drugi načini su tvrdnja da organ ne posjeduje dokument, dostavljanje samo dijela dokumentacije, upućivanje na neadekvatne izvore i široko pozivanje na tajnost ili poslovne interese.

Primjer MUP-a pokazuje da se problemi sa pristupom informacijama ponavljaju na više načina, uključujući i ćutanje i zabranu pristupa.

Formulacije se mijenjaju, ali teret ostaje na građanima da se žale, tuže i čekaju, dok institucije zadržavaju dokumenta, a informacije gube vrijednost.

Takva praksa ruši povjerenje građana u institucije, posebno one koje raspolažu važnim podacima za otkrivanje korupcije i kriminala.

Primjer Agencije za nacionalnu bezbjednost, koja je odbila davanje podataka o zaposlenju i zaradama bivšeg operativca Petra Lazovića, pokazuje koliko je teško istraživati imovinu i prihode državnih službenika bez pristupa ključnim dokumentima.

Bez tih podataka ne može se dovršiti provjera zasnovana na činjenicama.

Slična situacija je i sa slučajem Duška Golubovića, gdje je dokumentacija pribavljena putem SPI pokazala nesrazmjer između prihoda i imovine.

Takva istraživanja ne utvrđuju krivičnu odgovornost, ali otvaraju pitanja na koja nadležni organi treba da odgovore.