Društvo
Mićo Tomov Jovović: Kapetan i njegov život u Mandri
Mićo Tomov Jovović, kapetan i perjanik Knjaza Nikole, ostavio je trag u istoriji Crne Gore, a njegovo stanište u Mandri danas svjedoči o prošlosti i promjenama koje su oblikovale ovaj kraj.
Za Antenu M piše: Jovan Nikolaidis
U mojim snovima pričama je komotnije, potpunije su, ali ih je teže ispričati, mada me, kad se prenem, duša jednako boli od onoga što ljudi na javi čine jedni drugima. Snovi su lakši dio mog života. Kraj mene je notes, uska bilježnica tvrdih korica i grafitna olovka, da mogu odsanjano odmah, kad se prenem, da zapišem, da likove očuvam, dijalog vjerno prenesem; sjećanje nakon sna je krhko, treba oteti što više od podsvjesnog, a omama kojom sam nagrađen - nju ću ovjeriti narednim rečenicama.
Krajolik u kom sada boravim, skromna komocija Doma pisca, ne teroriše me, ne sputava, kao onaj pređašnji prostor iz crnogorskih legendi, iz doba kad su Sile obećavale lažnu sreću onima koji su u nju vjerovali.
Sada ja preostale dane uživam u lavirintu Mandre. Neobičan predio. Zavijutci i ostaci turske kaldrme kroz prašumu, brdo Mavro Joana preko zaliva nalik starorimskom odbrambenom zidu: bijele se kamene litice nad zelenilom plićaka. Pećina El Greka - oko kiklopovo, Vučja jama, hrid desno od Izvidne posuta je ranama mahovine, Crnogorsko gumno, Džemilino žālo i Blažova ponta, Obrenovi vinogradi, Sulejmanov zabran, Šestanska visoravan, Oštra Glavica.
Primorska, bezvodna prašuma počinje od visoravni Ćafe, kosinom gdje prestaju kaskade maslinjaka. S početka žala stabla prašume vuku se istočnom stranom nad vodom zaliva granama česmina sve do svjetionika, a onda nad oštrim stijenjem priobalja, jugoistokom, proširi se tamno zelenilo sve do Golubije pećine.
Nedaleko mora, takođe sakrivena starim stablima lovorike i još starijim spletom brnistre, opstaju ostaci Izvidne: mala pomorska karaula nekadašnje Jugoslovenske narodne armije. Uz kasarnicu čami betonski bazen u kojem se nalaze stotine zmija.
Na najvećoj zaravni Mandre nedaleko svetionika, okružena dračom divlje ruže, kupine i spletova kostrike, samovala je livada veličine dan oranja. Uzanj livadi, na niskom brijegu, posutom čapljanom i perunikom, danas stoje ruševine skromnog staništa. Uz četiri strane nekadašnje kamene kućice još žude nebesima koplja: čežnje modrih čempresa. Pred nevelikim domom, ozidana tesanim kamenom bijeli se sarandža pokrivena kamenom pločom sa uklesana dva slova: M.T.
U Nacionalnom arhivu CG čâmi kartoniran tamnozeleni Zapisnik, u njemu azbukom upisan iz tog vremena popis čete perjanika Knjaza Nikole Prvoga i Potonjega. Među njima: „Mićo Toma Jovović, Višnjevo, rođ. na Božić 1885, stražar desno od Dvora, neoženjen, na zadatku revnosan, ali ženskar-napasnik. Prognan 29 julija 1910; opija se i vara na kartama“.
Među perjanicima dakle stoji ime Mića Tomova: „Petoga marča 1919. prispenici platili tarifu, ko perperima, ko u žîvome. Odvedeni na novu stečevinu. Mićo Tomov Jovović, kapetan, priveden iz Skadra u srpskoj vojničkoj uniformi. Odbija da ga globe. Svadio se, zadenuo tešku svađu sa žandarmima i pobegao niz džadu.“