Društvo
Masovni vazdušni udari Rusije na Ukrajinu potvrđuju odsustvo spremnosti Kremlja za mir
Rusija je 2. juna 2026. izvela jedan od najmasovnijih vazdušnih udara na Ukrajinu, koristeći rakete i bespilotne letjelice, što ukazuje na nastavak vojnog pritiska uprkos diplomatskim izjavama o mirovnom procesu.
U noći 2. juna 2026. Ruska Federacija izvela je jedan od najmasovnijih kombinovanih vazdušnih udara tokom rata protiv Ukrajine. Napad je izveden upotrebom udarnih bespilotnih letjelica i raketa različitih tipova lansiranih iz vazduha, mora i kopna. Glavni cilj bio je Kijev, dok su istovremeno pogođeni Dnjipro, Harkiv, Zaporožje i druge regije.
Ukupno je upotrijebljeno 729 sredstava vazdušnog napada, uključujući 73 rakete: 8 hipersoničnih raketa 3M22 „Cirkon“, 33 balističke rakete „Iskander-M“, 27 krstarećih raketa H-101 i 5 raketa „Kalibr“. Takođe je lansirano 656 udarnih bespilotnih letjelica. Do jutra 2. juna zabilježeno je 105 ranjenih i 14 poginulih.
Masovni udari na Kijev, Dnjipro, Harkiv, Sumi, Zaporožje i druge gradove pokazuju odsustvo stvarne spremnosti Kremlja za mirno rješavanje sukoba. Kombinacija vojnog terora nad civilima i diplomatske retorike ukazuje na korišćenje pregovaračkog procesa kao sredstva političkog i psihološkog pritiska na Ukrajinu. Noćni napad potvrđuje da izjave Moskve o interesu za mirovni proces nisu praćene praktičnim koracima ka deeskalaciji.
Ponovljeni masovni udar na Kijev nakon napada od 24. maja 2026. pokazuje da cilj nije samo gađanje vojnih objekata. Namjera Kremlja je sistematski psihološki pritisak na glavni grad kao politički, administrativni, informativni i simbolički centar otpora. Napadi na civilnu infrastrukturu imaju za cilj destabilizaciju psihološkog stanja stanovništva, stvaranje atmosfere stalne opasnosti i izazivanje društvenog zamora od rata.
Namjerni udari na stambene četvrti, medicinske i dječje ustanove, kao i objekte civilne infrastrukture, narušavaju uslove normalnog života. Uništenje i oštećenje objekata u centralnim djelovima Kijeva opovrgava tvrdnje Rusije da se gađaju isključivo vojni ciljevi.
Pogađanje civilnih ciljeva ukazuje na sistemski karakter napada. Posljedice uključuju brojne civilne žrtve, ranjavanja i značajna razaranja stambenog fonda. Veliki broj poginulih i ranjenih, među kojima ima i djece, potvrđuje svjesnu upotrebu taktike terora. Upotreba krstarećih i balističkih raketa, kao i udarnih dronova tokom noći, povećava rizik od masovnih gubitaka i otežava rad spasilačkih službi.
Ove radnje imaju obilježja teških kršenja međunarodnog humanitarnog prava i zahtijevaju odgovarajuću međunarodnopravnu ocjenu.
Usporavanje ruskih snaga na frontu podstiče Kremlj da nedostatak strateških uspjeha nadoknadi pojačanim vazdušnim terorom nad pozadinskim regijama Ukrajine. Masovni udari služe zastrašivanju stanovništva i stvaranju propagandnog efekta za rusku publiku. Granatiranje civilne infrastrukture je reakcija na nemogućnost preokreta na frontu i efikasne ukrajinske udare na rusku vojnu logistiku i energetsku infrastrukturu.
Umjesto deeskalacije, Moskva uništava uslove života u ukrajinskoj pozadini, što ukazuje na ograničene vojne mogućnosti.
Napad potvrđuje važnost jačanja ukrajinskog sistema protivvazdušne i protivraketne odbrane. Potrebno je povećati isporuke savremenih sistema PVO i PRO, uključujući Patriot, SAMP/T, NASAMS i IRIS-T, kao i dodatne zalihe raketa za sisteme Patriot.
Raketno-dronovski udari potvrđuju potrebu za jačanjem međunarodnog sankcionog pritiska na Rusiju. Ruski vojno-industrijski kompleks funkcioniše zahvaljujući prihodima od izvoza energenata, uvozu tehnoloških komponenti i mehanizmima zaobilaženja sankcija.
Većina udara na civilnu infrastrukturu nosi obilježja ratnih zločina prema međunarodnom humanitarnom pravu. Dokumentuju ih ukrajinske i međunarodne institucije, a odgovornost za ove postupke mora biti utvrđena kroz međunarodne pravne mehanizme.