Manjak konkurencije u javnim nabavkama informacionih sistema košta državu

Iz ICT Cortexa, nevladine organizacije koja okuplja ICT kompanije i zajednice u Crnoj Gori, poručuju da zbog načina na koji su postavljeni uslovi u javnim nabavkama, crnogorske firme često nisu prepoznate u tenderima, čak i kada imaju iskustvo za razvoj najvećeg i najrizičnijeg dijela sistema.

Kao problematičnu navode javnu nabavku za razvoj softvera turističkog informacionog sistema (TIS), čiji je javni poziv objavljen 25. avgusta, sa procijenjenom vrijednošću od 1,37 miliona eura bez PDV-a, a rok za podnošenje ponuda je 7. oktobar.

Iz ICT Cortexa objašnjavaju da kod složenih informacionih sistema postoje centralne i prateće komponente. Centralne uključuju poslovnu analizu, arhitekturu, razvoj softvera, upravljanje podacima, integracije, bezbjednost, testiranje, migraciju i održavanje, dok prateće mogu biti alati za automatizaciju, izvještavanje ili elektronsko potpisivanje.

"Ako se uslov za jednu prateću komponentu postavi kao eliminacioni uslov za cijeli projekat, sposobna softverska kompanija može biti isključena, iako ima iskustvo da razvije najveći i najrizičniji dio sistema. To nije samo pitanje pravičnosti prema ponuđačima, već smanjena konkurencija direktno utiče na interes države", kažu iz ICT Cortexa.

Tehnička specifikacija tendera za TIS opisuje obiman sistem sa registrima, elektronskim uslugama, integracijama sa drugim državnim sistemima, migracijom podataka, portalima, analitikom, bezbjednošću, obukom i održavanjem. U okviru sistema predviđena je i robotska automatizacija procesa (RPA).

Od ponuđača se traži iskustvo u najmanje dvije isporuke i implementacije trajnih RPA licenci, najmanje troje RPA implementatora i ukupno devet sertifikata u tri oblasti, sa dokazima koje izdaje proizvođač ponuđene RPA platforme. Takođe, ponuđač mora imati autorizaciju proizvođača, distributera ili zastupnika za prodaju trajnih licenci i implementaciju platforme.

"Dokumentacija koristi formulacije o ekvivalentnim sertifikatima, ali se dokaz i dalje vezuje za proizvođača ponuđenog proizvoda. Ovaj primjer sam po sebi ne dokazuje nezakonitost niti govori o namjeri naručioca. On, međutim, otvara važno stručno pitanje: da li je obim traženih proizvođačkih autorizacija, prethodnih isporuka licenci i sertifikata srazmjeran ulozi koju ta komponenta ima u ukupnom projektu", navode iz ICT Cortexa.

Dodaju da evropska pravila javnih nabavki zahtijevaju da uslovi budu povezani i srazmjerni predmetu ugovora, te da tehničke specifikacije treba da omoguće jednak pristup i ne stvaraju neopravdane prepreke konkurenciji.

Iz ICT Cortexa ukazuju na posljedice trenutnog pristupa: izbor izvođača se pomjera sa sposobnosti za razvoj sistema na dokazivanje statusa u prodajnom kanalu određenih softverskih platformi, što može isključiti kompetentne kompanije koje nemaju određene licence ili sertifikate.

Takođe, dolazi do tehnološkog zaključavanja jer se insistira na vlasničkom proizvodu i proizvođačkim sertifikatima prije nego što se detaljno analiziraju procesi i moguća rješenja.

"Projektni zadatak treba da čuva poslovni cilj, a ne da unaprijed zatvara put do njega, osim kada za to postoji jasno obrazložena tehnička potreba", poručuju iz ICT Cortexa.

Ovakav pristup, kako navode, pogađa crnogorsko IT tržište. Dostupnost tendera domaćim kompanijama ne znači spuštanje standarda, već omogućava kompetentnim firmama da ravnopravno dokažu znanje bez nepotrebnih prepreka.

Država time dobija širu konkurenciju, razvija lokalno znanje i smanjuje dugoročnu zavisnost od malog broja dobavljača, a novac građana ostaje u Crnoj Gori umjesto da se pravi spoljnotrgovinski deficit.

Za povratak konkurencije u središte, iz ICT Cortexa preporučuju uvođenje testa srazmjernosti za svaki uslov, razdvajanje ključnih i pratećih komponenti, te pisanje funkcionalnih i tehnološki neutralnih zahtjeva.

Tenderska dokumentacija treba da opisuje rezultat, nivo usluge, interoperabilnost, bezbjednost i vlasništvo nad podacima, a proizvođačke autorizacije treba tražiti samo kada su nužne, uz prihvatanje ekvivalentnih dokaza.

Sposobnost ponuđača treba dokazivati kroz uporedive projekte, iskustvo tima, demonstracije, prototipe, metodologiju i provjerljive rezultate, a ne isključivo kroz prodaju licenci ili sertifikate određenog proizvođača.

Takođe, pripremu tendera treba otvoriti prema tržištu kroz prethodne konsultacije sa domaćim i međunarodnim kompanijama, univerzitetima i nezavisnim stručnjacima, uz javno obrazloženje uslova i primjedbi.

Nakon postupka, trebalo bi objaviti koliko je kompanija preuzelo dokumentaciju, postavilo pitanja, dostavilo ponude i zbog kojih uslova su ponude odbijene, kako bi se mjerio stvarni nivo konkurencije.

Iz ICT Cortexa ističu da složene IT nabavke treba da prođu nezavisnu stručnu provjeru srazmjernosti i tehnološke neutralnosti, jer je ključno da uslovi ostave realnu mogućnost nadmetanja svim kompanijama koje mogu izvršiti posao.

Javni informacioni sistemi se plaćaju novcem građana i postaju državna infrastruktura, zbog čega nabavke moraju biti otvorene za najbolja rješenja, a ne samo za ponuđače sa unaprijed određenim skupom licenci i potvrda.

"Transparentnost, srazmjernost i stvarna konkurencija nisu ustupak IT industriji. One su osnovni mehanizam kojim država dobija kvalitetniji sistem, bolju cijenu i veću kontrolu nad sopstvenom digitalnom budućnošću", zaključuju iz ICT Cortexa.