Kontroverze oko Trinaestojulske nagrade i preimenovanja Biblioteke u Podgorici

Bećir Vuković je prije 365 dana u Vili Gorica primio Trinaestojulsku nagradu, uprkos protestima. Za njegovu dodjelu glasao je i Želidrag Nikčević, član političkog odbora Nove srpske demokratije, što je Agencija za sprečavanje korupcije označila kao "rizik od sukoba interesa".

Nagradu mu je dodijelio Andrija Mandić, predsjednik Skupštine Crne Gore, ističući da su "djela ovogodišnjih dobitnika nagrade simbol onoga što 13. jul treba da bude u 21. vijeku". Vuković je kandidovan za nagradu zbog knjige "Kuće beskućnika", za koju se vodi krivični postupak zbog sumnji na falsifikovanje podataka.

Njegov izdavač, Radomir Uljarević, brat je vlasnika izdavačke kuće Nova knjiga, koja je predmet kritika zbog odnosa prema cijenama knjiga na tenderima za javnu nabavku. Iako je knjiga izazvala veliko interesovanje, Nova knjiga nije pokazala interes za njenu nabavku u Biblioteci "Radosav Ljumović" za 2025. godinu.

Bećir Vuković, koji prima finansijsku naknadu za članstvo u Savjetu Biblioteke, nije obezbijedio nijedan primjerak svoje nagrađene knjige u toj biblioteci, što se može potvrditi pregledom Cobissa.

U međuvremenu, tri žrtve komunizma koje upravljaju Bibliotekom pokušavaju da je vrate u stanje kakvo je imala 1881. godine, što uključuje i spornu promjenu naziva Biblioteke. Na obilježavanju 145 godina od osnivanja Biblioteke, program je premješten u KIC, a tvrdnja da je Biblioteka osnovana kao Srpska čitaonica je demantovana istorijskim i pravnim dokazima koji potvrđuju da je prvobitno ime bilo "Podgorička čitaonica".

Inicijator osnivanja bio je Marko Miljanov, a Biblioteka je osnovana "pod pokroviteljstvom njegove svjetlosti knjaza Mirka, velikog vojvode Zetskog". Ipak, nema inicijativa da se Biblioteka preimenuje po vojvodi Mirku, iako se od 1888. godine nalazi u Mirkovoj varoši.

Prije dvije godine izmijenjen je statut Biblioteke kako bi se u nazivu "bibliotečka građa crnogorskih autora i crnogorskih štamparsko-izdavačkih organizacija" zamijenila sa "bibliotečka građa autora i štamparsko-izdavačkih organizacija iz Crne Gore". Ova promjena je opravdana kao "čin istorijske pravde".

Savjet Biblioteke je inicirao i promjenu imena ustanove, navodeći da bi to doprinijelo "jačanju kulturnog identiteta ustanove, afirmaciji književne i istorijske baštine Crne Gore, dodatnoj promociji čitalačke kulture kroz simboličku povezanost sa značajnim književnim imenom i usklađivanju naziva ustanove sa vrijednostima koje promoviše".

Postavlja se pitanje kakve su to "vrijednosti koje promoviše" Biblioteka, s obzirom na to da se njeno ime želi promijeniti uprkos tome što je život dao čovjek koji se borio protiv fašizma. "Ako nesklad postoji, logičnije bi bilo prilagoditi vrijednosti nego izbrisati ime antifašiste," navodi se u tekstu.

Na kraju, autor ističe da biblioteke, ispunjene klasicima i rijetkim knjigama, odražavaju duboko provincijski palanački mentalitet.