Karakaš, Tripković i Alagjozovski obilježili završnicu desete LiTeritorije

Jubilarna, deseta LiTeritorija zatvorena je sinoć razgovorom i autorskim čitanjima Damira Karakaša, Dragane Tripković i Roberta Alagjozovskog.

Program završne festivalske večeri moderirao je književni kritičar Vladimir Arsenić.

Robert Alagjozovski je komentarisao iskustvo boravka izvan granica maternjeg jezika, ističući da višejezičnost doživljava kao bogatstvo, ali i kao izazov. "Moja generacija je odrastala uz zajednički jezički prostor bivše Jugoslavije, što je olakšavalo komunikaciju i razumijevanje među narodima." Dodao je da je danas višejezičnost sve manje prisutna, posebno među mlađim generacijama, te da dominacija engleskog jezika dodatno potiskuje poznavanje jezika susjednih zemalja. Posebno je naglasio značaj međusobnog priznavanja i uvažavanja jezika kao važnog preduslova za književnu i kulturnu komunikaciju.

Dragana Tripković je o prelasku iz poezije i dramskog pisanja u roman kazala: "Taj proces nisam doživjela kao veliki iskorak u kreativnom smislu, već prije kao promjenu koja zahtijeva drugačiju disciplinu i više vremena." Navela je da ju je ideja za roman dugo pratila i da joj se vraćala kroz različite životne i profesionalne okolnosti, te da je upravo dugotrajan proces rada predstavljao najveću razliku u odnosu na pisanje poezije i drama. "Bez obzira na žanr, presudna je snaga ideje koja autora vodi kroz stvaralački proces."

Damir Karakaš je govorio o adaptacijama svojih djela za pozorište i film, pojašnjavajući da autorima i rediteljima ostavlja potpunu slobodu u interpretaciji jer u tome vidi vrijednost umjetničkog stvaranja. "Posebno me zanima način na koji drugi autori kroz vlastiti umjetnički senzibilitet čitaju i preoblikuju moje tekstove. Pozorišna predstava ili film postaju samostalna djela, a ne puka reprodukcija književnog predloška."

Alagjozovski je analizirao položaj makedonske književnosti u postjugoslovenskom prostoru, ocjenjujući da se uspješno razvijala prateći savremene književne tokove i ravnopravno učestvujući u regionalnim procesima. Konstatovao je da je nakon duže dominacije postmodernističkih poetika došlo do otvaranja prema društveno angažovanim i savremenim temama, što je doprinijelo novoj vitalnosti književne scene. Posebno je istakao značaj mlađe generacije autora, čiji uspjesi danas oblikuju šire književne tokove u Makedoniji.

Tripković je objasnila dva narativna toka u romanu: jedan vezan za ruralni prostor Morače, drugi za urbani ambijent Podgorice, pri čemu se oba svijeta prepliću kroz iskustvo glavne junakinje. "Takva struktura mi je omogućila da istražim sličnosti i skrivene veze između naizgled različitih prostora, pokazujući kako se obrasci moći, straha i društvenih odnosa pojavljuju i u tradicionalnom i u savremenom okruženju."

Karakaš je govorio o iskustvu objavljivanja i recepcije svojih knjiga u inostranstvu, naglašavajući značaj što su njegova djela pronašla put do čitalaca izvan regionalnog prostora. "Ulazak u velike i uređene književne sisteme, poput američkog, izuzetno je zahtjevan, naročito za autore iz manjih jezičkih sredina, ali međunarodni prevodi i priznanja predstavljaju važnu potvrdu književnog rada i priliku za širenje publike."

Završnicu desete LiTeritorije obilježio je poetsko-muzički performans „RECI BOBU BOB“ Damira Šodana, koji je kroz prepjeve, vokalne interpretacije, gitaru i usnu harmoniku publici približio stvaralaštvo Boba Dilana. Kroz izbor nekih od najpoznatijih Dilanovih pjesama nastalih od početka šezdesetih godina prošlog vijeka, publika je imala priliku da se podsjeti stvaralaštva autora koji je snažno uticao na razvoj savremene muzike i poezije.