Kako je priča o govoru mržnje postala priča o cenzuri u Crnoj Gori

Dokumentarni film „Referendum – priča o izmišljenoj slobodi“, koji je producirala organizacija Centar za društvenu stabilnost iz Srbije, izazvao je snažne reakcije javnosti u Crnoj Gori.

Film sadrži niz diskriminatornih i dehumanizujućih tvrdnji, uključujući i implikacije o porijeklu poslijeratnih generacija na Cetinju i saradnji sa okupatorom. Nakon emitovanja, Agencija za audiovizuelne medijske usluge (AMU) kaznila je TV Adria i TV Prva novčanim kaznama od po 10.000 eura, dok je TV Informer dobio mjeru privremenog ograničenja reemitovanja zbog ponovljenih kršenja zakona.

Međutim, rasprava se ubrzo preusmjerila sa sadržaja dokumentarca na pitanje navodne cenzure. Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić ocijenio je odluku kao nedemokratsku i dokaz straha od drugačijeg mišljenja. Tema je postala sloboda medija, gušenje slobode govora, položaj Srba, Milo Đukanović, Stipe Mesić, NDH, referendum i drugi istorijski i politički sporovi.

U raspravama o regulatornim mjerama i govoru mržnje često se koristi pojam cenzure, što pomjera fokus sa sadržaja na pravo regulatora da reaguje. Evropski sud za ljudska prava štiti slobodu izražavanja, uključujući i one izjave koje vrijeđaju ili šokiraju, ali ne prihvata apsolutnu slobodu govora. Član 10 Evropske konvencije o ljudskim pravima dozvoljava ograničenja radi zaštite legitimnih ciljeva kao što su nacionalna bezbjednost, prava drugih i javni poredak.

Evropska unija kroz Direktivu o audiovizuelnim medijskim uslugama (AVMSD) obavezuje države da spriječe sadržaje koji podstiču nasilje ili mržnju prema zaštićenim grupama, uz uslov da mjere budu neophodne i proporcionalne. Crnogorski Zakon o audiovizuelnim medijskim uslugama iz 2024. godine usklađen je sa ovom direktivom i predviđa zaštitu ljudskog dostojanstva i zabranu govora mržnje.

AMU se u svom djelovanju pozvala i na Evropsku konvenciju o prekograničnoj televiziji Savjeta Evrope, koja zahtijeva poštovanje ljudskog dostojanstva i zabranu podsticanja nasilja ili rasne netrpeljivosti. Iako mehanizmi rješavanja sporova često ne funkcionišu, Crna Gora koristi ograničavanje reemitovanja kao krajnju mjeru zaštite javnog interesa.

Primjeri iz Francuske, Litvanije i Letonije pokazuju da su evropski regulatori izricali kazne i suspendovali programe zbog sadržaja koji podstiču mržnju ili diskriminaciju. U Francuskoj je televizija CNews kažnjena zbog emitovanja izjava koje su cijelu grupu ljudi predstavljale kao kriminalnu i društveno opasnu, pri čemu je regulator istakao važnost prethodne uredničke kontrole sadržaja.

Slučaj u Crnoj Gori, gdje je riječ o unaprijed proizvedenom dokumentarnom sadržaju, ima slične elemente i pokazuje kako se evropski standardi primjenjuju u praksi.