Kada država počne da zaboravlja sebe: pitanje identiteta Crne Gore

Države rijetko nestaju naglo. One počinju da nestaju onda kada zaborave zbog čega postoje. Ne mijenjaju se prvo granice ili zastava, već politički jezik, vrijednosti, institucije, a na kraju građani prihvataju ono što im je do juče bilo nezamislivo.

Pitanje otpriznavanja Kosova, koje forsira jedan politički subjekt u Crnoj Gori, a ostali ga podržavaju na lokalnom nivou dok na nacionalnom tvrde da su protiv, nije samo pitanje Kosova. To je pitanje Crne Gore. Ne zbog promjene položaja Kosova, već zato što bi pokazalo spremnost Crne Gore da redefiniše vlastitu državnu politiku prema političkom projektu koji ne nastaje u njoj.

Posljednjih godina svjedočimo promjenama poput promjene simboličkog pejzaža u opštinama, reviziji istorijskih narativa i sve snažnijem poistovjećivanju države sa jednim nacionalnim identitetom. Politički život se često vraća na pitanja krvi, porijekla, crkve i istorijskih bitaka. Uklanjanje građanskog sadržaja iz javnog prostora, korišćenje identiteta kao političkog sredstva i proglašavanje kritike napadom na naciju nisu nepovezani događaji, već zajedno stvaraju novi kulturni obrazac i politički program koji dolazi sa drugog mjesta.

U tom programu građanska država nije cilj, nego prepreka; pluralizam nije vrijednost, nego slabost; kompromis nije politika, nego izdaja; istorija postaje važnija od budućnosti. Kosovo u tom narativu nije teritorija, već politički simbol i mit koji stalno proizvodi potrebu za novim istorijskim ispravljanjem nepravdi.

Kada taj obrazac postane politički model, odlučuje se kako mislimo o Crnoj Gori, ko ima pravo da je predstavlja, ko određuje šta je patriotizam, ko piše istoriju, ko pripada, a ko ne. U takvoj politici građanin je manje važan od nacije, institucije manje važne od identiteta, a Ustav manje važan od političkog trenutka.

To nije pitanje jedne vlade, već dugoročnog preoblikovanja društva. Država ne postaje manje suverena zbog spoljnog pritiska, već kada počne da tuđe političke prioritete doživljava kao svoje. Danas nije najvažnije hoće li neko predložiti otpriznavanje Kosova, već hoćemo li prepoznati ovaj obrazac.

Jer, "kada politička zajednica počne da živi od mitova više nego od stvarnosti, kada istorijske bitke postanu važnije od života ljudi danas, tada država polako odustaje od sebe."

Država koja odustane od sebe ne gubi samo spoljnopolitički pravac, već i razlog zbog kojeg postoji kao zajednica slobodnih i ravnopravnih građana.

Zato otpriznavanje Kosova nije pokušaj da se promijeni status Kosova, već pokušaj da se promijeni identitet Crne Gore.