Ješovnik donosi zastavu na Cetinje s porukom da nikada ne smijemo odustati od Crne Gore

Nebojša Ješovnik, rodom iz Pljevalja, pješačio je 21 dan od Minhena do Cetinja noseći državnu zastavu Crne Gore u čast jubilarnog Dana nezavisnosti. Put dug oko 1.130 kilometara prešao je uglavnom pješke, uz poneki dio stopiranja zbog mraka ili udaljenosti do sela.

"Cetinje je temelj Crne Gore, taj grad satkao je istoriju naše zemlje i s ponosom i ljubavlju danas donosim crnogorsku zastavu kući, u Prijestonicu. Prošla je kroz oluje, kiše, snjegove... Jedan put mi je otrgao vjetar i trčao sam kroz šumu da je uhvatim, uplašio sam se da će je odnijeti. Prošla je razne nevolje. Prao sam je u potocima i rječicama kuda smo prolazili. Razgovarao sa njom kad mi je bilo teško i i plakao od ljubavi. Znao sam da nosim nešto sveto, nešto što pripada svima nama. Ova zastava nije komad platna, za mene u ovoj zastavi su satkani životi naših predaka, naša istorija. Zastavu donosim kući s porukom da nikada ne smijemo odustati od Crne Gore," rekao je Ješovnik.

Na put se odlučio iz ljubavi prema Crnoj Gori i želje da podstakne građane da cijene svoju domovinu. Iako je već deset godina u Minhenu, gdje je živio u 38. ili 39. gradu, ljubav prema Crnoj Gori nije nikada nestala.

"Ne znam otkuda se pojavila ideja da 21. maja pješke donesem zastavu na Cetinje. Uzeo sam zastavu sa ormara, ušao u dnevnu sobu i rekao ženi idem sjutra pješke do Cetinja da tamo 21. maja donesem zastavu. Kući, tamo gdje pripada. Bila je u šoku. Odvraćala me da ne idem pješke, brinula se zbog moga zdravlja, da mi se što ne dogodi. Svi su se čudili, ali ja sam krenuo," ispričao je.

Prijatelji su mu se pridružili na početku, ali su ubrzo odustali. Tokom puta pratio ga je prijatelj iz Azerbejdžana, koji se morao vratiti pred Sloveniju. Samoća i teški vremenski uslovi bili su veliki izazov, ali je dobijao podršku od ljudi na koje je nailazio i putem društvenih mreža.

Posebnu snagu dao mu je savjet prijateljice njegove pokojne majke da zastavu prenese preko što više voda, jer voda odnosi zlu energiju. "Moraš je, sine, prenijeti preko što više voda, dok stigneš na Cetinje – preko rijeka, mostova i nek' voda uvijek otiče sa lijeve strane, jer otići će sa njom sva zla energija i donijećeš na Cetinje tu zastavu i ljubav, mir, blagostanje Crnoj Gori," prenio je Ješovnik.

Na putu je koristio navigaciju i kartu, a oduševile su ga reakcije ljudi, poput vlasnika benzinske pumpe u Sloveniji koji mu nije dozvolio da plati.

Iako je imao žuljeve, grčeve i oluju sa snijegom, nije pomišljao na odustajanje. Na ulazu u Nikšić doživio je neprijatnost kada su ga vrijeđali, ali mu je u gradu priređen nezaboravan doček.

Natrag u Njemačku vratiće se avionom, jer su mu noge umorne od dugog puta.

Referendumski dan 21. maj 2006. godine proveo je u Sloveniji, gdje je zaokružio "da" za nezavisnost Crne Gore. Bez obzira gdje bude, Crna Gora će mu uvijek biti dom kojem se rado vraća.