Politika
Izostanak suočavanja s prošlošću stvara prostor za glorifikaciju ratnih zločinaca
Veličanje Ratka Mladića u Crnoj Gori i regionu pokazuje da proces suočavanja s prošlošću nije dao očekivane rezultate, dok stručnjaci upozoravaju na uticaj neobjektivnih stavova i nedostatak jasne strategije.
Veličanje preminulog ratnog zločinca Ratka Mladića ukazuje da zvanično suočavanje s prošlošću na prostorima bivše Jugoslavije ne postoji, a ideologije koje su dovele do zlodjela i dalje žive, iako su oružani sukobi prestali.
Mladić, bivši komandant Vojske Republike Srpske, preminuo je 27. avgusta u Hagu, a ubrzo nakon toga uslijedila su okupljanja i poruke kojima je predstavljen kao heroj u Srbiji i Bosni i Hercegovini, posebno u Republici Srpskoj.
U Crnoj Gori, reakcije državnih funkcionera izazvale su pažnju. Predsjednik Skupštine Andrija Mandić izrazio je saučešće porodici Mladić, dok je prvi čovjek Pljevlja Dario Vraneš objavio čitulju u kojoj je Mladića nazvao “besmrtnim srpskim generalom”. Neki lokalni funkcioneri također su iskazali poštovanje prema Mladiću.
Grafit kojim se veliča Mladić uklonjen je s potpornog zida ispred kuće poslanice Bošnjačke stranke Kenane Strujić Harbić u Pljevljima.
Evropska komisija reagovala je na veličanje ratnih zločinaca, poručivši da za to nema mjesta u EU ni u državama koje teže članstvu.
Mladić je pravosnažno osuđen na doživotnu kaznu zatvora za genocid u Srebrenici i druge ratne zločine.
Direktorica Akcije za ljudska prava Tea Gorjanc Prelević ističe da u Crnoj Gori ne postoji jasno definisan proces suočavanja s prošlošću, niti strategija ili javna politika. Vlada Zdravka Krivokapića nije usvojila predloženu strategiju tranzicione pravde.
Umjesto sveobuhvatne politike, bilo je pojedinačnih i uglavnom iznuđenih poteza, poput uvođenja lekcija o raspadu Jugoslavije i genocidu u Srebrenici u nastavu, usvajanja rezolucija i davanja jednokratnih naknada porodicama žrtava.
Goran Šimić, stručnjak za krivično pravo, ocjenjuje da proces suočavanja nikada nije ni počeo jer ga oni koji su ratovali nisu željeli. On naglašava da ideologije koje su dovele do sukoba i dalje postoje i čekaju povoljan trenutak da se ponovo pojave.
Profesorica Iva Vukušić kaže da se dubinsko suočavanje s prošlošću teško postiže jer društva i pojedinci nerado priznaju greške i radije ostaju vjerni verziji prošlosti koja im prija. Nacionalistički narativi i dalje prevladavaju, a političari manipulišu narodom radi ostanka na vlasti.
Suđenja za ratne zločine su sve rjeđa, a pritisak izvana koji je tjerao države da se time bave prestao je.
Gorjanc Prelević navodi da vlast u Crnoj Gori nije dovoljno emancipovana od uticaja Srpske pravoslavne crkve, čiji je stav o ratovima i zločinima izrazito neobjektivan. Saučešće Andrije Mandića porodici Mladić i izjave pojedinih političara koji ga veličaju predstavljaju opasne zloupotrebe pojma "narod".
Goran Šimić podsjeća da su neprijateljstva koja su gorivo sukoba ostala i nakon okončanja oružanih sukoba, te da je potrebno ozbiljno se pozabaviti uklanjanjem tih ideologija iz društva, kao što je to urađeno u nekim zapadnoevropskim zemljama.