Društvo
Izbjeglice koje su postale zvijezde Mundijala: Priče o hrabrosti i novim počecima
UNHCR je okupio simboličan tim igrača izbjeglica kako bi pokazao šta je moguće kada mladi raseljeni ljudi pronađu sigurnost i priliku. Među njima su Antonio Ridiger i Alfonso Dejvis, čije porodice su pobjegle od ratova u Africi.
Agencija Ujedinjenih nacija za izbjeglice (UNHCR) okupila je simboličan „tim koji mijenja igru" sastavljen od igrača izbjeglica, kako bi pokazala „šta je moguće kada mladi ljudi raseljeni zbog rata i progona pronađu sigurnost, priliku i dobrodošlicu".
Nemac Antonio Ridiger, defanzivac Real Madrida, prisjetio se kako su njegovi roditelji uspjeli da pobjegnu iz građanskog rata u Sijera Leoneu. „Postojala je samo odluka da se ode odatle“, rekao je za afrički BBC Sport. Njegov brat mu je ispričao o opasnom putovanju od Kona do Fritauna, udaljenom oko 340 km, tokom kojeg su morali da se skrivaju i pretvaraju da su mrtvi da ne bi bili oteti ili upucani.
Ridigerov ujak je čak sakrio djecu u vreći pirinča kako bi ih zaštitio od pobunjenika koji su ih htjeli prisiliti da postanu dječji vojnici.
Antonio je rođen u Berlinu, gdje je njegova porodica dobila azil, dok su drugi rođaci započeli nove živote u Velikoj Britaniji i SAD. Prisjeća se odrastanja u izbjegličkom centru i naglašava koliko mu je bilo važno da ništa nije dobio lako: „Morate da radite, mnogo da žrtvujete da biste stigli tamo i ponekad da ostvarite vaš cilj."
Alfonso Dejvis, kapiten Kanade, također je dio ovog tima. Proveo je prve godine u izbjegličkom kampu u Gani, nakon što su njegovi roditelji pobjegli iz Liberije. „Kanada mi mnogo znači“, rekao je. „Dočekali su nas raširenih ruku. Dali su mi priliku da budem ono što želim u životu."
Među ostalim igračima u kampanji su Eduardo Kamavinga, Viktor Mozes, Asmir Begović i Ali el-Hamadi, čije su porodice također izbjegle ratove i progone.
Australiju predstavljaju trojica napadača rođenih ili odrastalih u afričkim izbjegličkim kampovima, a Fudbalski savez Australije ističe multikulturalni sastav tima kao prednost imigracije.
Barham Salih, visoki komesar za izbjeglice pri UN, upozorava da su djeca i mladi među najranjivijima tokom raseljavanja zbog rata i progona, te da mnogi trpe traumu i zlostavljanje.
Antonio Ridiger izražava zabrinutost zbog promjene globalne percepcije izbjeglica: „Sada priča više ide ka tome da se malo više krive izbjeglice... Ako jedna osoba uradi loše, da li su svi loši? Ne možete tako blatiti sve, jer to nije fer."
Dok se na Svjetskom prvenstvu slavi uspjeh igrača sa izbjegličkom prošlošću, u SAD je nedavno smanjen broj primljenih izbjeglica, dok Kanada bilježi porast, uprkos restriktivnijoj imigracionoj politici.
Zvezde poput Ridigera i Dejvisa nadaju se da će osvježiti sjećanja na dobrodošlicu koju su njihove porodice dobile i pokazati šta je moguće kada se pruži prilika.