Društvo
Iran lansirao rakete na Izrael: nova ratna strategija ili odvraćanje?
Iran je izveo raketne i dron napade na Izrael kao odgovor na izraelske udare na Hezbolah u Libanu, što bi moglo označiti promjenu u njegovoj ratnoj strategiji i poslati poruku o svojoj otpornosti i spremnosti na odbranu saveznika.
Iran je tokom noći lansirao rakete i dronove na Izrael kao odgovor na izraelske napade na Hezbolah u Libanu, što je izazvalo utisak da vojni efekat nije veliki, ali politički značaj može biti znatno veći.
Teheran je djelovao nakon udara na zgradu povezanu sa Hezbolahom u južnom Bejrutu, a iranska vojska je saopštila da će obustaviti napade na Izrael. Ipak, sama odluka o napadu otvara pitanje zašto je Iran izabrao baš ovaj trenutak, uprkos riziku od izraelskog odgovora i komplikacija u mirovnim pregovorima sa SAD.
Islamska Republika je izašla iz sukoba oslabljena, ali sa jačim osjećajem otpornosti. Uprkos pritiscima i sankcijama, vlada je ostala na vlasti, bezbednosni aparat netaknut, a masovni ustanak nije izbio. To je možda promijenilo proračune Teherana, koji sada vjeruje da može odlučnije braniti svoje granice.
Napad na Izrael mogao bi biti manje odmazda, a više odvraćanje, šaljući poruku da se napadi na saveznike neće posmatrati odvojeno od napada na Iran. Ova poruka je važna za Hezbolah, iračke milicije i druge članove "Osi otpora".
Kredibilitet Irana zavisi od spremnosti da stane iza partnera, a izostanak reakcije mogao bi ga narušiti. Napad je takođe usmjeren protiv Amerike i izraelskih saveznika u regionu, koji prate da li će Teheran ispuniti prijetnje.
Izabrani trenutak je intrigantan jer američki predsjednik Donald Tramp sugeriše da je dogovor blizu. Dok bi logika nalagala izbjegavanje poteza koji ugrožavaju diplomatiju, Teheran možda vjeruje da pokazivanje sile može ojačati pregovaračku poziciju.
Demonstracija spremnosti na upotrebu sile može biti podsjetnik Vašingtonu i Izraelu da Iran i dalje ima opcije, ali to ne znači da želi propast pregovora. Iran je poslao političku poruku, ali ne u mjeri koja bi izazvala eskalaciju.
Reakcije Iranaca su podijeljene. Jedan gledalac je rekao: "To što se Iran uključio u sukob da odbrani Liban je lojalno i ispravno. Još od nuklearnog sporazuma, Iran nije kršio međunarodne zakone, a ovaj napad je bio odgovor na kršenje pravila primirja od druge strane." Drugi su kritikovali prioritete Teherana: "Skoro dva meseca bilo je nekakvih borbi (bombardovanja) u južnom Iranu, ali nije bilo ozbiljnog odgovora na njih. Čini se da se južni Liban smatra važnijim od južnog Irana."
Mnogi su zabrinuti zbog pravca sukoba. Jedan gledalac je rekao: "Iskreno, obuzeo me je očaj kad je rat ponovo započeo." Drugi smatraju da je malo vjerovatno da će sukob eskalirati u širi rat: "Ovaj okršaj nije veoma ozbiljan i neće se pretvoriti u potpuni rat kao poslednja dva. Iran zna da Amerika više ne želi direktni rat, tako da preuzima inicijativu, to je delimično predstava i propaganda, da bi se njegove pristalice osećale kao da pobeđuju."
Napad može odražavati i nezadovoljstvo pravcem pregovora, kao način za povećanje pritiska prije naredne faze. Iran pokazuje samopouzdanje i vjeru da može izdržati izraelske napade dok istovremeno vodi diplomatiju.
Ovaj potez može označiti novu regionalnu realnost u kojoj Iran pregovara sa pozicije moći, aktivno namećući svoje granice. To predstavlja značajnu promjenu u percepciji sopstvene bezbjednosti i uloge na Bliskom istoku.